Nova vest
Tenis 10

24.7.2024.

21:00

Novak zna za jadac

Novak Đoković na Olimpijskim igrama u Parizu neće ponoviti grešku iz Tokija.

Autor: Luka Nikolić

Luka Nikolić
Luka Nikolić
EPA-EFE/RUNGROJ YONGRIT

Mnoge je iznenadilo to što je Đoković doneo odluku da u Parizu ne bude u Olimpijskom selu, već da ima poseban smeštaj, izdvojen od većine ostalih sportista.

To je, međutim, bilo očekivano zbog toga što se dešavalo pre tri godine u Tokiju.

Iako Olimpijske igre jesu "krem de la krem" sporta, a na njih dolaze samo najbolji od najbolji iz skoro svih profesionalnih sportova na planeti, nisu baš svi isti.

Tako ni najbolji teniser svih vremena nije bio jednak sa ostalima u Tokiju – i to ne samo zato što je najuspešniji, već i zato što je najpopularniji. I to ubedljivo.

"Ovo je moj san. Želim da ceo život pamtim da sam igrao protiv tebe", izjavio je posle prvog kola Bolivijac Ugo Delijen, te je posle tražio i majicu i selfi kao uspomenu.

Ovakvo ponašanje protivnika bilo bi pomalo čudnjikavo da se radilo o regularno meču na ATP turu ili nekom Slemu, ali ne i na Olimpijskim igrama – tamo je traženje slike sa Đokovićem postalo sport samo po sebi.

Turskim odbojkašima i odbojkašima je držao lekcije o mentalitetu i prepričavao svoja iskustva, nemački džudista Đovani Skočimaro je uhvaćen kako skače od sreće nakon selfija, a gimnastičarka Nina Dervel je otišla viralno nakon što je na društvenim mrežama objavila sliku kako radi špagu sa Novakom.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole)

Manje-više Olimpijsko selo u Tokiju je praktično imalo red koji se morao sačekati kako biste se slikali, a možda i samo prišli dovoljno blizu, jednom čoveku – Novaku Đokoviću.

"Tenisku sezonu provodim po hotelima, a ovo se dešava jednom u četiri godine. Pokušavam da napravim balans i održim svoje rutine, ali uživam i u sjajnoj energiji u Selu", izjavio je tada srpski teniser.

I niko, ali apsolutno niko nije ništa loše tada pričao o Novaku. Ljubav od strane kolega mogao je ostetiti na svakom koraku.

Međutim, kada vas nedelju dana konstantno neko spopada – dok jedete, kad idete u toalet, ili kad samo šetate i ne razmišljate ni o čemu – to uzima svoj danak. I to se moglo videti u završnici teniskog turnira.

Poraz u polufinalu singla od Zvereva, nakon što je imao set i brejk prednosti, pa i odustajanje od borbe za bronzu u miks dublu sa Ninom Stojanović...

Novak sada zna za jadac.

S obzirom da su ovo potencijalno (da ne kažemo gotovo izvesno) poslednje Olimpijske igre u njegovoj karijeri, a da mu je zlato najveća preostala želja u životu, više nema mesta za druženje i pomaganje drugima.

Nema mesta za bezbroj selfija – iako će ih svakako biti u nekoj količini – a ni za nepotrebno igranje miks dubla.

Nema mesta za bilo kakve distrakcije od glavnog cilja, do kojeg će ga pratiti dovoljan pritisak zbog činjenice da je ovo verovatno poslednja šansa da se on ostvari.

Nije bilo vremena ni za "zezanje" posle finala Vimbldona, pošto je Novak sa porodicom brže bolje otišao u Crnu Goru, gde se jeste malo i odmarao, ali je i vredno trenirao.

"Osvajanja olimpijske medalje za zemlju je nešto veoma, veoma posebno. Veoma jedinstveno. Imao sam to zadovoljstvo u Pekingu. Bronzanu medalju i nadam se da mogu napravim korak dalje, najmanje. Očigledno, Olimpijske igre su najstariji, najveći svetski događaj u istoriji sporta i predstavljanje svoje zemlje na tako neverovatnom događaju je najveća čast", istakao je jednom prilikom Đoković, rekavši "da taj cilj juri 20 godina".

Neka Igre počnu. Mada, Novak u Pariz nije došao da se igra.

Šta je Novak Đoković uradio na Olimpijskim igrama?

Đoković je na prvim Olimpijskim igrama nastupio 2008. godine u Pekingu.

Relativno lako se izborio sa Robijem Đineprijem, Reneom Šitlerom i Mišom Južnim, a na putu do najbolja četiri mu je samo Gael Monfis uzeo set u četvrtfinalu.

Na kraju, ipak, "samo" bronza. U polufinalu ga je zaustavio Rafa Nadal, ali je zatim savladan Džejms Blejk u borbi za medalju.

Malo ko je verovao da će to biti jedina medalja koju će Novak osvojiti na Igrama, barem sve do 2024.

Četiri godine kasnije, 2012. u Londonu, ponovo je Đoković silovito krenuo i izgubio samo jedan set do polufinala – padali su redom Fonjini, Rodik, Hjuit i Conga.

Međutim, opet ga je zadesila ista sudbina – Endi Mari ga je sa 2-0 eliminisao iz borbe za zlato, a bez medalje ga je ostavio Del Potro.

Jedina prava katastrofa desila se 2016. u Rio de Žaneiru.

Isti čovek od kojeg je izgubio poslednji meč u Londonu ispostavio se kao njegov "dželat" u Brazilu.

Huan Martin del Potro je sa 7:6, 7:6 eliminisao Đokovića u prvom kolu Igara!

Kao čitava večnost da je prošla od Rija do Tokija, koji se, doduše, održao sa godinu dana zakašnjenja 2021.

Nije dao Novak da mu se ponovi ista sudbina, te je bio veoma skoncentrisan na početku. Delijen, Štruf, Fokina i Nišikori su mu uzimali tek po neki gem na putu do polufinala.

A, onda, to prokleto polufinale... Ponovo.

Imao je Đoković set i brejk prednosti protiv Zvereva – i ne samo to, već je dominirao na terenu.

Međutim, dogodio se veliki preokret Nemca, koji je kasnije i osvojio zlato, a Novak je zaključio "potop" porazom protiv Pabla Karenje Buste u meču za treće mesto.

I sada smo u Parizu, pa da vidimo.

Podeli:

Komentari 10

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Novo Sport Video Menu