Nova vest
Košarka 37

29.7.2024.

8:00

Ćeraćemo se mi još

Jasno je. Amerika je prejaka, kako na papiru, tako i na parketu, ali ovaj poraz ne mora da znači ama baš ništa.

Autor: Iva Jevtić

Iva Jevtić
Iva Jevtić
EPA-EFE/ALEX PLAVEVSKI

Za neke očekivano, za neke čak i ne – Srbija je pretrpela poraz od selekcije Amerike na startu Olimpijskih igara 2024, ali ako smo nešto naučili oko ovih momaka jeste da moramo da im verujemo.

Još kada je spisak SAD izašao u javnost, znalo se – Amerika juri zlato i uradiće sve da skloni svakoga ko im se nalazi na putu. Iako možda rezultat prve utakmice ne govori tako, činjenica je da je košarkaška reprezentacija Srbija može da zapreti, a izabranicima Stiva Kera se to, videlo se, uopšte ne sviđa.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by B92 Sport (@b92.sport)


Svetislav Pešić kaže da protiv „orlova“ SAD igra i te kako motivisano, a kada se uzmu u obzir reakcije Lebrona Džejmsa posle skoro svakog poena – da, u potpunosti je u pravu.

Dobro prvo poluvreme, fenomenalno šutersko veče Kevina Durenta, sav značaj Nikole Jokića i ambiciozni „drim tim“ – šta smo se to videli u prvom meču naše selekcije protiv prvog favorita za zlato?


 


MVP na parketu = neka druga priča

Dvadeset poena, osam asistencija, indeks korisnosti od čak 25. Ovo su brojke Nikole Jokića, MVP NBA lige, bez koga Srbija nije ista.

Čak 31 minut je Jokić proveo na terenu. Za to vreme nema šta nije radio – razigravao, šutirao – ali ono što je najviše pažnje privuklo jeste to navlačenje dvojice, trojice igrača Amerike na sebe.

Mučili su se sa njim i Entoni Dejvis, i Džoel Embid, i Bem Adebajo, a sve to koristili su naši drugi košarkaši da dođu do naizgled lakih poena.

Međutim, postavlja se pitanje šta kada Nikole nema na parketu? Svima je jasno da trostruki najkorisniji igrač najjače lige na svetu ne može svaku utakmicu da igra svih 40 minuta, a čini se da njegovu ulogu ostali pojedinci ne mogu da uzmu na sebe.

To pokazuje i statistički podatak – rezultat na semaforu je pokazivao egal (81:81) dok je centar Denvera bio na parketu, a čim je popularni Kari odlučio da ga odmori, Ameri su napravili neverovatnu seriju od 26:3 i time stavili tačku na meč koji u početku jeste obećavao.



 


Stari, dobri Aleksa i „ludilo“ Dobrića kao zvezda vodilja

Kada bismo analizirali sam start Srbije protiv SAD svi aplauzi otišli bi Aleksi Avramoviću i Ognjenu Dobriću, koji je upravo ovim mečom potvrdio da je on definitivno bio taj koji je falio u finalu Mundobasketa protiv Nemačke.

Ali, da krenemo ispočetka. Sada već bivši košarkaš Partizana Aleksa Avramović ponovo je svoju, pa slobodno možemo reći posebnu energiju pokazao noseći reprezentativni dres.

Sećamo se svi vrlo dobro kako je Šaja Gildžusa-Aleksandera stavio „u džep“ u Manili, a nešto slično viđeno je i odmah na početku ovog susreta. Kao mačka se popularni Čačanin približio Holideju i poput iskusnog džeparoša ukrao loptu, istrčao kontru i završio laganim zicerom.

Da ne pričamo o tome kako se kasnije i hrabro postavio ispred Džejmsa i iznudio faul u napadu...



 


Njemu se tu priključio i Ognjen Dobrić, „novopečeni“ prvotimac Crvene zvezde, koji je već u naredna dva i po minuta ponovio isto to, te natera Stiva Kera da „gasi požar“ tajm-autom.

Međutim, trener Golden stejt Voriorsa tu i nije bio baš uspešan, a dokaz tome je situacija na isteku sedmog minuta prve četvrtine.

Dobrić je nakon kontre i promašenog floutera zabeležio ofanzivni skok i „prevario“ trojicu, koji su skočili kako bi blokirali prvi pokušaj i ostavili ga potpuno samog na drugom obruču.

Upravo ta njihova energija treba da bude zvezda vodilja našem timu u narednom susretu, bez obzira što je kasnije došlo do pada – razumljivog, jer i vrapci na grani znaju o kakvom rivalu govorimo.



Nezaustavljivi Durent protiv “palih orlova”

Da razjasnimo – “orlovi” su “pali” samo zbog procenta šuta za tri poena. Samo 9/37 protiv 18/32.

 

Sofascore




Uzimao je kapiten Bogdan Bogdanović otvorene šuteve na početku meča, ali lopta kao da nije htela u koš.

S druge strane, udvajanje Amerikanaca je rezultiralo otvorenim pozicijama iz koje je, pre svega, profitirao najviše Kevin Durent.

Mada, pitanje je koliko njega treba uzimati kao merilo jer je za čitavu utakmicu imao samo jedan promašaj – i to za dva poena, pred kraj, kada se čekao samo konačan rezultat.



 


Falilo je prezicnosti Pešićevim izabranicima, ne može se nikako reći da im je ovo bilo šutersko veče, pošto su se mučili i Bogdan (2/6), i Jović (2/5), i Jokić (1/6), i Micić (2/7), pa i Dobrić (1/4) i Gudurić (0/3).

Ruku je delimično namestio samo Vanja Marinković (2/3), što nikako nije bilo dovoljno da donese neku osetniju razliku, što na terenu, što na semaforu.



Imena su, ipak, važna

Na papiru najveće zvezde, na terenu najveći protivnici, pa i onda kod sudija, opet, najveći. Jasno je da je Amerikancima sve dozvoljeno.

Pritisak sme da vrši, na primer, veliki Lebron Džejms, zahvaljujući čijem imenu, realno, SAD može da zakasni sa prijavom izmene, a da ipak istu i sprovede u delo.

On, ponovo dajemo primer, može i da baci Petruševa na parket, u isto vreme kada je i Embid “patosirao” Avramovića i ne dobije čak ni običan faul.



 


Dolazimo do zaključka da imena ipak jesu važna. Svima, pa čak i njima, koji dodatnu motivaciju nalaze i u tome što vicešampion sveta Srbija ima trenutno najboljeg igrača na svetu.

Zaključak jeste da oni možda jesu uradili ono što su želeli – monstruozno započeli turnir i učinili to da Srbija postane vlasnik negativnog rekorda (-26 koš razlika), ali “orlovi” i te kako imaju šta da pokažu.


Da ne sumnjamo u njih, nego da poručimo – ćeraćemo se mi još...


 

Podeli:

Komentari 37

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Novo Sport Video Menu