Na današnji dan 1985. godine je tadašnji trener Nenad Bjeković prekinuo trening, okupio prvotimce i izgovorio najbolnije reči u istoriji Partizana:
"Momci, maločas je poginuo naš Dragan. Trening je završen!"
Muk i neverica koji su tada nastali i dan danas traju!
"Nije to bilo lako ni izgovoriti ni čuti. Svi su plakali, i igrači, treneri, vrlo brzo i navijači kad se tužna vest raširila nekadašnjom Jugoslavijom. A kako i ne bi kad je Dragan Mance sa svojih nešto manje od 23 godine bio centralna figura u našem timu, neko koga su zbog prepoznatljive energije, požrtvovanosti i odanosti crno-belim bojama pristalice našeg kluba obožavale, a to čine i dan danas.
Mance je toliko poseban u istoriji Partizana, toliko neprevaziđen i toliko unikatan, da niko za ove tri i po decenije nakon njegovog preranog odlaska nije ni pokušao da iskopira njegov način proslave gola. Jer, klizanje na kolenima sa rukama stisnutim u pesnice i visoko podignutim u vazduh nešto je što pripada samo njemu i to se niti može, a još manje sme iskopirati.
Mance je ikona, ličnost koja je neraskidivo vezana za Partizan i fudbaler koji je mogao sve, a nije imao dovoljno vremena da to i dokaže, pa je ostalo zapisano da je u dresu našeg kluba odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Blistavu karijeru je zauvek zaustavila užasna saobraćajna nezgoda na novosadskom autoputu, gde i danas stoji spomen ploča i poruka koju navijači Partizana zauvek nose u srcu - legenda živi.
I živeće zauvek", podseća FK Partizan na svoju legendu.
Legenda živi
Iako je imao nepune 23 godine, Mance je već bio omiljeni sin "juga", momak kome su se divili i navijači najvećih rivala u SFRJ.
Džejms Din srpskog fudbala, poginuo je u saobraćajnoj nesreći na autoputu Beograd – Novi Sad žurivši da ne zakasni na trening.
Septembar je bio mesec kada se Dragan rodio, prešao u Partizan i nažalost, mesec kada je okončao svoj mladi život. Tada je prešao u legendu.
Dragan Mance je rođen 26. septembra 1962. godine u Beogradu. Fudbal je počeo da igra u Galenici (sadašnji FK Zemun) kao petlić.
Svojom ogromnom voljom, zalaganjem i posebno osećajem za gol, brzo je prelazio iz selekcije u selekciju, tako da je, već sa nepunih 17 godina postao prvotimac tadašnjeg zemunskog drugoligaša.
Nošen snagom svog raskošnog talenta i ljubavlju preama crno-beloj boji, 15. septembra 1980. prelazi u Partizan.
Za Partizan je odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je 4 puta za A, 7 puta za mladu i 2 puta za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.
Živeo je u Zemunu sa ocem Ferdinandom (pokojni), majkom Dušankom i mlađim bratom Goranom. Bio je neoženjen.
Poslednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom meču Partizan – Budućnost 2:1 odigranom na stadionu JNA, 1. septembra, samo tri dana pre svoje smrti.
Crvena zvezda obavestila je sve mališane koji poseduju "Super Zvezdaš" kartice da će utakmicu protiv Mladosti moći da prate sa istočne tribine stadiona "Rajko Mitić", a ulaz je specijalno obeležen.
Sve je izglednije da će Dejan Stanković preuzeti tim Crvene zvezde u prolećnom delu sezone, tačno šest godina nakon što je istu ulogu nasledio od Vladana Milojevića.
Kakav god da je srpski “večiti” derbi, teško da sebe možete nazvati pravim ljubiteljem fudbala ako ne osetite makar malu vrstu euforije pred prvi susret Partizana i Crvene zvezde u sezoni.
Partizan jeste poznat po tome što gotovo uvek izbaci neko dete iz svoje škole u prvi tim, ali kada je reč o golmanima - na prste jedne ruke se mogu nabrojati "jedinice" u ovom veku koje su došle iz omladinskog pogona.
Komentari 3
Pogledaj komentare Pošalji komentar