Najpoznatiji špijun Hrvatske, posle i premijer, krive ga za smrt Stepinca: Ko je bio Josip Manolić?

Manolić rođen je 22. marta 1920. u Kalinovcu kod Đurđevca. Imao je brata i dve sestre, a otac mu je umro kad je imao šest godina. Bio je pravnik, političar, borac u Drugom svetskom ratu, najdugovečniji hrvatski političar.

Svoj život Josip Manolić najbolje je sam sažeo kada je u uvodu svoje knjige “Politika i domovina: Moja borba za savremenu i socijalnu Hrvatsku”, napisao: “Gotovo 75 godina učestvujem u političkom životu Hrvatske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i, dakako, demokratske Republike Hrvatske. Četiri države, četiri različita politička režima – dva sam rušio, jedan gradio i rušio, a jedan stvarao“, preneo je Nacional.

• Preminuo najpoznatiji hrvatski špijun

Ono što je svakako upečatljivo kada je život Josipa Manolića u pitanju jesu veze sa tajnim službama, počevši od Uprave državne bezbednosti (UDBA). Potom se povezuje sa tajnom jugoslavenskom policijom, zbog čega ga smatraju i čovekom koji zna sve državne tajne iz vremena pre i nakon stvaranja Hrvatske, iako je tvrdio da nije bio pripadnik iste.

Posl Drugog svetskog  rata Manolić je razrešen dužnosti načelnika Odeljenja za zaštitu naroda (OZNA) 2 za Bjelovar , a u jesen iste godine upućen je na školovanje u Vojno-političku školu u Beogradu. Škola je bila organizovana po sovjetskom modelu i bila je deo obrazovnog sistema Jugoslovenske narodne armije .

Kako piše hrvatski Nacional, tokom 50-ih godina prošlo veka bio je upravnik svih hrvatskih zatvora, pa i u vreme haošenja kardinala Alojzija Stepinca. Iako se on pominje kao neko ko ima veze i sa smrću Stepinca, izneo je sasvim drugačiju priču.

“Vodio sam i dugo vremena belrške o Stepinčevim danima u Lepoglavi koje se danas nalaze u arhivima i iz kojih je vidljiv odnos ondašnje politike spram Stepinčeva izdržavanja zatvorske kazne”, otkrio je u svojoj knjizi u kojoj je detaljno obrazložio i neutemeljenost optužbi da je Stepinac u zatvoru bio sistemski trovan te naveo da je on imao status povlašćenog zatvorenika za kojeg nisu važili pravilnici i zakoni tadašnje države o postupanju sa zatvorenicima.

Zajedno sa Franjom Tuđmanom bio je tvoraca savremene hrvatske države. Bio je jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Od osamostaljenja Republike Hrvatske bio je na različitim funkcijama, a jedno vreme je bio i premijer (1990-1991). Iz akvitnog političkog života povukao se 1995. godine.

Ženio se dva puta, a drugi brak je ušao sa 97 godina. Obe supruge je nadživeo. Imao je tri ćerke iz prvog braka.

Njegova autobiografija "Politika i domovina – Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku", objavljena je 2015. godine.