Kakav je to tim bio predvođen legendarnim Osimom sa klupe .Sećam se imao sam tada 9 godina ali bukvalno je cela tadašnja država tu noć disala za plavi deo Sarajeva.Na kraju su valjda kako to samo u fudbalu može da se desi surovo kažnjeni za sve promašaje.Ali i posle toga bio je to klub za respekt i poštovanje.Srećan rođendan Željo!
I tog dana sa drugom Edinom uđosmo jedva na stadion da gledamo prolaz u finale kupa UEFA protiv Videotona. Atmosfera... nikad više taka, jelo se, pilo se, mi klinci u grotlu navijačkom ispod pruge. Samo da idemo u finale protiv Reala pa može i da se umre. Sve je bilo bajka do dva minuta pred kraj... ostalo je poznato. Srce mi puče i nisam nikad više otišao na Grbavicu, tako sam odlučio kazniti sebe i Želju. Te godine dođe vojska, studije i brzo se izdešavaše nesretni događaji. Hvališ Željo, sad u tuđini i ozbiljnim godinama. Hvali huk sa tribina najrealnije publike, hvali aplauz, hvali i onaj što je uskakao na centar sa zastavom, hvali i lokomotiva koja svira dok prolazi iznad stadiona u toku utakmice, sve hvali. Sretno moj Željo.
Eh, kad se samo sjetim. Septembar ‘91. “F.K. Željezničar” slavi 70 godina od osnivanja. Na slavlje dolazi niko drugi do reprezentacija Jugoslavije. Doduše tada već okrnjene, bez igrača iz Slovenije i Hrvatske, ali opet strašan tim sa Piksijem, Dejom, Mihajlovićem... Igraju humanitarno- revijalnu utakmicu protiv tadašnjeg tima sa Grbavice potpomognute bivšim igračima ovog kluba koji su tada igrali u inostranstvu. Spektakl za nezaborav. Atmosfera karnevalska. Grbavica puna kao protiv Videotona. Samo 7 mjeseci prije nesreće zvane rat svi uglas pjevamo “Hej Sloveni” i svi navijamo i za našeg Želju i za našu Jugu. Poslije utakmice, neko sa Željinim šalom, neko sa zastavom Jugoslavije, zagrljeni idemo svojim kućama. To je bio svojevrstan posljednji pozdrav divnoj zemlji u kojoj smo živjeli.
Rodjen sam 1973. u Beogradu, partizanovac, ali i dan danas napamet znam Zeljin tim: Skrba, Berjan, Baljic, Sabanadzovic, Cilic, Komsic, Bahtic, Skoro, Mihajlovic, Bazdarevic i Nikic. Na klupi spic Rade Paprica 😀 Mislim da je upravo ovaj tim tragicno izgubio 1/2 finale Kupa UEFA (ej!!!) od madjarskog Videotona na Grbavici, primivsi gol u poslednjim minutima meca. Secam se i naslova u Politici dan posle "Zeljo - i bez slike, i bez tona" 😀 Detinjstvo, srecna vremena...
Zeljo je najstariji fudbalski klub u Sarajevu. Bio je omiljen medju radnicima, a kasnije i u onom rijetkom gradjanskom sloju koji se prije rata pojavio u Jugoslaviji. Nije imao nikada nista sa politikom niti je imao jakih pokrovitelja u tom svijetu.Danas, Zeljo je klub na cijim tribinama se velica jedna nacija, nose nacionale i politicke parole i prebrojavaju krvna zrnca ljudima. Pitajte Vladu Capljica, Sarajliju i legendu FK Zeljeznicara, kako se proveo kada je dosao za trenera tog kluba. Ili Hajrudina Saracevica, koji je odigrao deset sezona za taj klub, a danas je u Kanadi. Uskoro ce 100-godisnjica FK Zljeznicar, ali to odavno vise nije onaj klub za koji smo navijali i u kome su svi bili dobrodosli ma odakle dolazili.
Koliko je fudbalskih majstora igralo u ovom klubu. Daleko vise nego sto su imali rezultata. Po meni, pravo je cudo da npr. Bazdareviceva generacija nema ni titulu ni kup. Srecan rodjendan.
Klub iz doba SFRJ, koji je pored "Romantičara" sa Karaburme u jednom periodu zaista igrao najlepši fudbal u tadašnjoj veoma jakoj YU ligi.
Volim pARTizan, ali sam uživao u Majstorijama Ivice Osima (Kasnije, kada je došao na kormilo mog Kluba, nije bilo srečnijeg čoveka od mene), Edina Spreče, Joške Bukala, Baždarevića, pa potom nepredvidljivog vragolana Nikole Nikića, boraca poput Hadžiabdića, Baljića i ostalih...
Plavima sa Grbavice,
srećan vam rođendan i mnogo uspeha u narednom stoleću!!!
Klub iz doba SFRJ, koji je pored "Romantičara" sa Karaburme u jednom periodu zaista igrao najlepši fudbal u tadašnjoj veoma jakoj YU ligi.
Volim pARTizan, ali sam uživao u Majstorijama Ivice Osima (Kasnije, kada je došao na kormilo mog Kluba, nije bilo srečnijeg čoveka od mene), Edina Spreče, Joške Bukala, Baždarevića, pa potom nepredvidljivog vragolana Nikole Nikića, boraca poput Hadžiabdića, Baljića i ostalih...
Plavima sa Grbavice,
srećan vam rođendan i mnogo uspeha u narednom stoleću!!!
Eh, kad se samo sjetim. Septembar ‘91. “F.K. Željezničar” slavi 70 godina od osnivanja. Na slavlje dolazi niko drugi do reprezentacija Jugoslavije. Doduše tada već okrnjene, bez igrača iz Slovenije i Hrvatske, ali opet strašan tim sa Piksijem, Dejom, Mihajlovićem... Igraju humanitarno- revijalnu utakmicu protiv tadašnjeg tima sa Grbavice potpomognute bivšim igračima ovog kluba koji su tada igrali u inostranstvu. Spektakl za nezaborav. Atmosfera karnevalska. Grbavica puna kao protiv Videotona. Samo 7 mjeseci prije nesreće zvane rat svi uglas pjevamo “Hej Sloveni” i svi navijamo i za našeg Želju i za našu Jugu. Poslije utakmice, neko sa Željinim šalom, neko sa zastavom Jugoslavije, zagrljeni idemo svojim kućama. To je bio svojevrstan posljednji pozdrav divnoj zemlji u kojoj smo živjeli.
Zeljo je najstariji fudbalski klub u Sarajevu. Bio je omiljen medju radnicima, a kasnije i u onom rijetkom gradjanskom sloju koji se prije rata pojavio u Jugoslaviji. Nije imao nikada nista sa politikom niti je imao jakih pokrovitelja u tom svijetu.Danas, Zeljo je klub na cijim tribinama se velica jedna nacija, nose nacionale i politicke parole i prebrojavaju krvna zrnca ljudima. Pitajte Vladu Capljica, Sarajliju i legendu FK Zeljeznicara, kako se proveo kada je dosao za trenera tog kluba. Ili Hajrudina Saracevica, koji je odigrao deset sezona za taj klub, a danas je u Kanadi. Uskoro ce 100-godisnjica FK Zljeznicar, ali to odavno vise nije onaj klub za koji smo navijali i u kome su svi bili dobrodosli ma odakle dolazili.
Koliko je fudbalskih majstora igralo u ovom klubu. Daleko vise nego sto su imali rezultata. Po meni, pravo je cudo da npr. Bazdareviceva generacija nema ni titulu ni kup. Srecan rodjendan.
Rodjen sam 1973. u Beogradu, partizanovac, ali i dan danas napamet znam Zeljin tim: Skrba, Berjan, Baljic, Sabanadzovic, Cilic, Komsic, Bahtic, Skoro, Mihajlovic, Bazdarevic i Nikic. Na klupi spic Rade Paprica 😀 Mislim da je upravo ovaj tim tragicno izgubio 1/2 finale Kupa UEFA (ej!!!) od madjarskog Videotona na Grbavici, primivsi gol u poslednjim minutima meca. Secam se i naslova u Politici dan posle "Zeljo - i bez slike, i bez tona" 😀 Detinjstvo, srecna vremena...
Kakav je to tim bio predvođen legendarnim Osimom sa klupe .Sećam se imao sam tada 9 godina ali bukvalno je cela tadašnja država tu noć disala za plavi deo Sarajeva.Na kraju su valjda kako to samo u fudbalu može da se desi surovo kažnjeni za sve promašaje.Ali i posle toga bio je to klub za respekt i poštovanje.Srećan rođendan Željo!
I tog dana sa drugom Edinom uđosmo jedva na stadion da gledamo prolaz u finale kupa UEFA protiv Videotona. Atmosfera... nikad više taka, jelo se, pilo se, mi klinci u grotlu navijačkom ispod pruge. Samo da idemo u finale protiv Reala pa može i da se umre. Sve je bilo bajka do dva minuta pred kraj... ostalo je poznato. Srce mi puče i nisam nikad više otišao na Grbavicu, tako sam odlučio kazniti sebe i Želju. Te godine dođe vojska, studije i brzo se izdešavaše nesretni događaji. Hvališ Željo, sad u tuđini i ozbiljnim godinama. Hvali huk sa tribina najrealnije publike, hvali aplauz, hvali i onaj što je uskakao na centar sa zastavom, hvali i lokomotiva koja svira dok prolazi iznad stadiona u toku utakmice, sve hvali. Sretno moj Željo.
Zeljo je najstariji fudbalski klub u Sarajevu. Bio je omiljen medju radnicima, a kasnije i u onom rijetkom gradjanskom sloju koji se prije rata pojavio u Jugoslaviji. Nije imao nikada nista sa politikom niti je imao jakih pokrovitelja u tom svijetu.Danas, Zeljo je klub na cijim tribinama se velica jedna nacija, nose nacionale i politicke parole i prebrojavaju krvna zrnca ljudima. Pitajte Vladu Capljica, Sarajliju i legendu FK Zeljeznicara, kako se proveo kada je dosao za trenera tog kluba. Ili Hajrudina Saracevica, koji je odigrao deset sezona za taj klub, a danas je u Kanadi. Uskoro ce 100-godisnjica FK Zljeznicar, ali to odavno vise nije onaj klub za koji smo navijali i u kome su svi bili dobrodosli ma odakle dolazili.
Klub iz doba SFRJ, koji je pored "Romantičara" sa Karaburme u jednom periodu zaista igrao najlepši fudbal u tadašnjoj veoma jakoj YU ligi.
Volim pARTizan, ali sam uživao u Majstorijama Ivice Osima (Kasnije, kada je došao na kormilo mog Kluba, nije bilo srečnijeg čoveka od mene), Edina Spreče, Joške Bukala, Baždarevića, pa potom nepredvidljivog vragolana Nikole Nikića, boraca poput Hadžiabdića, Baljića i ostalih...
Plavima sa Grbavice,
srećan vam rođendan i mnogo uspeha u narednom stoleću!!!
Koliko je fudbalskih majstora igralo u ovom klubu. Daleko vise nego sto su imali rezultata. Po meni, pravo je cudo da npr. Bazdareviceva generacija nema ni titulu ni kup. Srecan rodjendan.
Rodjen sam 1973. u Beogradu, partizanovac, ali i dan danas napamet znam Zeljin tim: Skrba, Berjan, Baljic, Sabanadzovic, Cilic, Komsic, Bahtic, Skoro, Mihajlovic, Bazdarevic i Nikic. Na klupi spic Rade Paprica 😀 Mislim da je upravo ovaj tim tragicno izgubio 1/2 finale Kupa UEFA (ej!!!) od madjarskog Videotona na Grbavici, primivsi gol u poslednjim minutima meca. Secam se i naslova u Politici dan posle "Zeljo - i bez slike, i bez tona" 😀 Detinjstvo, srecna vremena...
Eh, kad se samo sjetim. Septembar ‘91. “F.K. Željezničar” slavi 70 godina od osnivanja. Na slavlje dolazi niko drugi do reprezentacija Jugoslavije. Doduše tada već okrnjene, bez igrača iz Slovenije i Hrvatske, ali opet strašan tim sa Piksijem, Dejom, Mihajlovićem... Igraju humanitarno- revijalnu utakmicu protiv tadašnjeg tima sa Grbavice potpomognute bivšim igračima ovog kluba koji su tada igrali u inostranstvu. Spektakl za nezaborav. Atmosfera karnevalska. Grbavica puna kao protiv Videotona. Samo 7 mjeseci prije nesreće zvane rat svi uglas pjevamo “Hej Sloveni” i svi navijamo i za našeg Želju i za našu Jugu. Poslije utakmice, neko sa Željinim šalom, neko sa zastavom Jugoslavije, zagrljeni idemo svojim kućama. To je bio svojevrstan posljednji pozdrav divnoj zemlji u kojoj smo živjeli.
Kakav je to tim bio predvođen legendarnim Osimom sa klupe .Sećam se imao sam tada 9 godina ali bukvalno je cela tadašnja država tu noć disala za plavi deo Sarajeva.Na kraju su valjda kako to samo u fudbalu može da se desi surovo kažnjeni za sve promašaje.Ali i posle toga bio je to klub za respekt i poštovanje.Srećan rođendan Željo!
I tog dana sa drugom Edinom uđosmo jedva na stadion da gledamo prolaz u finale kupa UEFA protiv Videotona. Atmosfera... nikad više taka, jelo se, pilo se, mi klinci u grotlu navijačkom ispod pruge. Samo da idemo u finale protiv Reala pa može i da se umre. Sve je bilo bajka do dva minuta pred kraj... ostalo je poznato. Srce mi puče i nisam nikad više otišao na Grbavicu, tako sam odlučio kazniti sebe i Želju. Te godine dođe vojska, studije i brzo se izdešavaše nesretni događaji. Hvališ Željo, sad u tuđini i ozbiljnim godinama. Hvali huk sa tribina najrealnije publike, hvali aplauz, hvali i onaj što je uskakao na centar sa zastavom, hvali i lokomotiva koja svira dok prolazi iznad stadiona u toku utakmice, sve hvali. Sretno moj Željo.
IMAGE SOURCE
12 Komentari
Sortiraj po: