Diseldorf je bio domaćin četvrtfinalnom okršaju između Švajcarske i Engleske i to je značilo invaziju "ostrvljana" na ovaj grad koji sam u poslednjih desetak dana izuzetno dobro upoznao. Lako je uhvatiti puls ovog mesta i ritam domaćeg stanovništva, ali i gostiju koji su u ovom slučaju bili iz Šefilda, Milvola, Notingema, Plimuta...
Inače je vikendom ovde "ludnica", a nekako se i to, ali i sve ostalo namestilo Englezima.
Najpre blizina mesta četvrtfinala, jer je razdaljina između, recimo, Londona i Diseldorfa svega 470 kilometara vazdušnom linijom.
Potom i termin, te su svi poslovi mogli da se završe, pa da se skokne do Nemačke tokom celog vikenda i bezbrižno vrati do ponedeljka.
A, namestilo im se vala, i na terenu. Švajcarci su odigrali vrlo zrelu utakmicu, potpuno parirali favorizovanom rivalu, čak i poveli, ali nisu uspeli da završe posao i naprave veliki generacijski iskorak. Kakav su i zaslužili.
Koliko god ih ne voleli, Granit Džaka je kao kapiten pokazao klasu i dirigovao igrom "sajdžija" na oba dela terena, dok je Đerdan Šaćiri ulaskom u igru potpuno probudio svoj tim i umalo u produžetku prelomio meč.
Murat Jakin sa izgledom Madsa Mikelsena u ulozi zlog "Le Šifra" iz Bondovog filma je bio na korak od istorijskog uspeha. Ali se Geret Sautgejt nekako izvukao sa "giljotine". Opet.
Bukajo Saka je naplatio dobre igre na ovom turniru i tek u petom meču postigao prvi gol, kojim je neutralisao prethodno vođstvo Švajcarske preko Brila Emboloa.
I onda penali, Pikfordove "puškice" na flašici, te odbrana udarca Manuela Akanđija koja je bila dovoljna da skoro 50.000 Engleza u Diseldorfu počne doslovno da luduje.
Ne samo da su prošli u polufinale i zbog toga celo veče svima ispirali mozak sa "Football’s coming home“, nego su kompletan grad pretvorili u grčko letovalište koje uništavaju svake godine.
Ko je ikada bio na Zakintosu, zna šta Englezi tamo rade svake večeri od juna do septembra. Doslovno polivanje alkoholom, usisavanje gasova iz "smešnih" balona, korišćenje svih vrsta droga, bauljanje po ulicama, povraćanje... I sve tako u krug.
Sve to videli smo i ove večeri. S tim da su mi te 2012. godine kao klincu u Zanteu, baš kao i sada kao 12 godina iskusnijem porodičnom čoveku, podjednako mučne sve te scene.
S jedinom razlikom da na Zakintos uglavnom dolaze mladi Englezi željni života i provoda koji u svojoj zemlji nemaju, dok su ovde čak i "zreli" ljudi u pedesetim, pa i šesdesetim godinama teturali po ulicama, nerazumno urlali i gledali kroz svakog ispred sebe.
Drugo četvrtfinale sam delom ispratio u fan zoni koju su Turci do vrha ispunili i potpuno istisnuli Holanđane.
Mučene "lale" su morale svoje četvrtfinale da gledaju u moru anesteziranih Engleza, pritom vrlo nervozne zbog kretanja rezultata na "Olimpijskom stadionu" u Berlinu.
Englezi su toliko bili u transu i ništa oko njih ih nije zanimalo, da su slavili svaki gol koji padne, bilo Turske i Holandije. Čak su i momci u narandžastom bili u šoku dok su proslavljali svoj preokret, da zajedno sa njima skaču i Englezi.
Siguran sam da su u glavi imali misao (ili bismo makar mi Srbi tako razmišljali):
"E, ima da vam pokažemo svoje mesto u sredu uveče", samo sa malo težim rečnikom.
Zbog svega preživljenog i viđenog, a i zbog čuvenog holandskog plesa koji je obeležio ovaj EURO, imaće moje simpatije u Dortmundu.
U nedelju se u Berlinu igra finale Evropskog prvenstva između Španije i Engleske, a navijači "tri lava" su u petak uveče pristigli u prestonicu Nemačke.
Engleska je reprezentacija koja se borila sa najvećim pritiskom, trpela ozbiljne kritike i omalovažavanja, a na kraju pokazala da, uprkos svemu, ipak vredi učešća u finalu Evropskog prvenstva.
Tek su jake policijske snage uspele da obuzdaju "usijane glave" među navijačima Holandije i Engleske posle tuče u Dortmundu. Sada je, naizgled, mirnije nego što je bilo.
Nije Crvena zvezda bila ubedljiva u prva dva meča ABA lige, a to nije uradila ni na startu Evrolige protiv Pariza. Doduše, viđene su i neke pozitivne stvari koje ulivaju nadu navijačima.
Počinje nova evroligaška sezona, gde ćemo između ostalog pratiti i srpske predstavnike, a jedan od timova koji se nadmeće u najjačem kontinentalnom takmičenju je Crvena zveda.
Originalna Škoda Felicia prodavana je kao kabriolet sredinom prošlog veka, ali kada je Škoda objavila 1990-ih novi istoimeni model, samo mali broj vozača moglo je da uživa u njemu.
Fiat je najprodavaniji brend Stellantisa, ali mu je odlazak klasičnog 500 izmakao tlo pod nogama ove godine. Međutim, Italijani imaju u planu da od Pande naprave heroja malog formata.
Dva miliona ljudi širom sveta koristi Tor, mrežu za anonimno pretraživanje interneta ili zaobilaženje cenzure. Neki izveštaji sada sugerišu da je sistem nepouzdan. Šta to znači za korisnike?
Komentari 2
Pogledaj komentare Pošalji komentar