"Kada dođu problemi, tada postoje dve vrste ljudi: oni koji plaču i oni koji pobeđuju. Plačljivce zaustavlja progres, oni provode sate žaleći se na nešto i nikada vam ne ponude rešenje. Pobednici prihvataju postojanje problema, pa pokušavaju da pronađu praktičnu ideju kako bi se problem što pre rešio na zadovoljstvo svih strana", Džordž Forman.
Ova izjava savršeno opisuje legendarnog Boksera Džordža Formana. Ne, nisam napravio grešku, namerno je "B" veliko kod bokser je je on upravo bio takav.
Veliki bokser. Figurativno i bukvalno. Džordž Forman je bio visok 191cm i težak oko 119kg, borio se u teškoj kategoriji i višestruki je šampion koji je bio poznat pod nadimkom "Veliki Džordž".
Od njegovog udarca su se mnogi plašili, nikome nije bilo lako kada bi se našao u ringu sa njim i čak je Majk Tajson govorio da je Forman u njemu izazivao strah.
Tokom života je imao četiri supruge (Meri Džoan Marteli je bila udata za njega od 1985. godine do njegove smrti) i čak 12 dece, petoro sinova i sedam ćerki, a zanimljivo je da mu se svaki sin zove isto kao on.
"Sve svoje sinove sam nazvao Džordž Edvard Forman kako bi uvek imali nešto zajedničko. Svima sam rekao, ako jedan padne - svi padamo i ako jedan ustane - svi ustajemo".
On nije bio samo bokser, imao je teško detinjstvo koje ga je naučilo mnogo korisnih stvari o životu i pošto je na vreme pobegao iz surovog sveta kriminala, postao je sportista, nakon karijere i veliki biznismen i humanitarac.
Opšte je poznato da se dva puta penzionisao i da je najstariji šampion svih vremena sa 48 godina i 316 dana. Verovali ili ne, Forman je u 28. godini odlučio da se posveti veri (postao je sveštenik) i deset godina išao tim putem pa se sa 38 godina vratio boksu i sa 48 postao šampion...
Pobedio je Majkla Murera i postao šampion nanevši prvi poraz Mureru nakon 35 borbi!
U tom periodu kada je postao najstariji šampion u istoriji boksa, prodavao je i čuveni "Forman roštilj" i postao izuzetno uspešan biznismen.
Roštilj, koji je prvi put lansiran 1994. godine, bio je prenosivi roštilj za kućnu upotrebu koji ga je brzo učinio još poznatijim, iako je već bio velika zvezda.
Slogan za roštilj bio je Formanova izjava: "Toliko je dobar da sam stavio svoje ime na njega". Opisivan je i kao "roštilj bez dima", jer su uređaji koristili električnu energiju, a ne ugalj ili vatru za pripremu hrane.
Koliko su ovi roštilji bili profitabilni? Veoma. Prema podacima kompanije Spectrum Brands, koja je matična kompanija roštilja, do danas je širom sveta prodato više od 100 miliona George Foreman roštilja.
Prema izveštajima, Forman je 1999. godine trajno prodao prava na korišćenje svog imena za impresivnih 137 miliona dolara.
Čak i pre njegove smrti, Forman roštilj bio je jedan od najprodavanijih proizvoda na Amazonu, a može se očekivati da će prodaja dodatno porasti u narednim nedeljama, dok ljudi odaju počast Formanu.
Električni roštilj površine 60 kvadratnih inča dizajniran je da pripremi četiri porcije mesa odjednom, poput pilećih filea ili pljeskavica, a može da se koristi i kao presa za panini sendviče.
Impresivno od jednog uličara koji je postao profesionalni borac, zar ne?
Nemojte me shvatiti pogrešno, ne želim da uvredim Džordža Formana jer je njegov put zaista bio takav.
Džordž Edvard Forman rođen je u Maršalu, Teksas, 10. januara 1949. godine. Kasnije u životu otkrio je da mu je pravi otac bio čovek po imenu Liroj Murhed i da je odgajan od strane majke i očuha (Džej Bi Forman) kao jedan od šestoro dece.
Posramljen što živi u hroničnom siromaštvu (često je za ručak u školi imao samo "sendviče" gde je između hleba bio samo majonez) odlučio je da to promeni, počevši da krade po prodavnicama, zastrašuje učenike kako bi im uzeo novac za užinu i pljačka ljude na ulici.
Kada je imao 15 godina, bio je revoltiran trenutnom situacijom u svom domu i generalno životu, odlučio je da napusti školu, postane uličar i konstantno pljačka i maltretira ljude.
Za obroke je često zarađivao tako što je učestvovao u uličnim tučama.
Profimedia
"Oduvek me motivisala hrana, jer sam uvek bio gladan. Nikad nije bilo dovoljno hrane za mene, iz raznih razloga", rekao je Forman.
Jednom je rekao da mu je cilj bio da ode u zatvor, a potom napravi najopasniju bandu u svom rodnom Hjustonu.
"Bio sam loš momak, gori nego što možete da zamislite", rekao je za Newsday 1991. godine.
Jednog dana, kada je imao 16 godina, bežeći od policije nakon još jedne pljačke, ušao je u iskop za kuću.
Padala je kiša i zemlja je bila blatnjava. Forman se valjao u blatu, nadajući se da će time zbuniti pse koje bi policija mogla da koristi u poteri, a zatim je legao mirno i razmišljao. Smrdljiv i uprljan, zaključio je da je verovatno na pogrešnom putu.
"Ti si jedan pravi pacov iz kanalizacije", rekao je tada sebi.
Nedugo zatim, video je TV reklamu za program "Job Corps" i nagovorio majku da ga prijavi. Tamo je stekao diplomu srednje škole, naučio zidarske i stolarske zanate, prvi put se susreo sa boksom i zamislio stvarnu budućnost.
"Spasilo me saosećajno društvo", govorio je.
Ipak, umesto da odmah iskoristi te nove veštine, odlučio je da se posveti boksu, preselivši se u oblast zaliva San Franciska radi treninga. Bio je spor, ali metodičan, sa snažnim udarcem koji je često završavao borbe nokautom.
Profimedia
Kasnije je sa ponosom govorio o tome kako je preokrenuo svoj život i trijumfovao na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju, pa se prisetio priče koju smo maločas spomenuli.
"Isplazio sam se ispod te kuće i rekao sebi: 'Učiniću nešto sa svojim životom, nisam lopov' " i zasta je učinio nešto. Nešto neverovatno.
Za sve to je zaslužan Dok Brodus koga je Džordž upoznao tokom edukacije za poslove putem "Job Corps" programa i obojica su prilično volela boks.
"Veliki Džordž" kaže da je ključno bilo kada su preko radio prijemnika slušali meč Kasijusa Kleja (još nije postao Muhamed Ali) i Flojda Patersona i Kasijus je dobio taj meč.
"Džordž, pošto stalno maltretiraš ljude, da li si razmišljao da postaneš bokser?", upitale su ga kolege i odgovorio im je da će jednog dana i postati bokser.
Nisu svi to prihvatili, govorili su mu da neće moći uvek da uradi ono što hoće i posle šest meseci je otišao iz Oregona u Kaliforniju gde je upoznao osobu koja mu je promenila život, Doka Brodusa.
"Kum boksa" je bio pošten, skroman i iskren čovek koji je brzo očarao Formana i Džordž mu je prišao rekavši da želi da bude bokser, ali ga Dok nije primetio niti slušao već je pažnju fokusirao na mlade boksere sa kojima je trenirao.
U jednom trenutku se okrenuo ka Džordžu i rekao: "Dovoljno si ružan i dovoljno si veliki. Dođi sutra pa da vidimo", a Džordž je poslušao i radio sve što bi mu Dok Brodus rekao, čak i treniraju džiju-džitsu.
Tanjug/AP Photo/File
"Dok je za mene bio Džin. Osećao sam se tako krhko pored njega i posle samo nedelju dana treninga imao sam prvi meč. Momak protiv koga sam se borio je bio jako mršav i mislio sam da ću ga lako pobediti. Ipak, nisam mogao da ga udarim. Jurio sam ga po ringu i konstantno promašivao, čak sam i ispao iz ringa. Publika mi se toliko smejala da sam se osećao osramoćeno. Toliko me je bilo sramota da sam izbegavao salu i treninge. Jednog dana, tokom rada u programu, Dok mi je prišao i pitao me zašto sam toliko uplašen i zbog čega više ne želim da budem bokser. Mislio sam da je zaboravio na sve to. Slagao sam ga da nisam uplašen, već da nemam obuću. Odsečno mi je rekao da ostanem tu i da se ne mrdam. Posle nekoliko minuta je doneo kutiju sa patikama i odlučio sam da probam još jednom. Niko nije hteo da radi sa mnom jer sam bio previše zelen. Dok mi je prišao i rekao kako da se krećem i da udaram po jednom. To je sve što mi je rekao. Godinu dana kasnije osvojio sam zlato na Olimpijskim igrama", rekao je Džordž Forman.
Džordž je brzo učio jer je bio strašno talentovan za boks, pa je tako u amaterskoj karijeri imao 16 pobeda i 4 poraza. Amaterski i profesionalni boks su gotovo dva različita sporta. Velika je razlika.
Odmah po završetku amaterske karijere (i osvojenog zlata na Olimpijskim igrama), prešao je u profesionalce i ubrzo počeo da ima po jednu borbu mesečno.
"Sunshine Showdown" na Jamajci bila je borba karijere Džordža Formana. Borba protiv velikog Džoa Frejžera, čoveka koji je pobedio Muhameda Alija.
"Večeras ćemo saznati koliko je Forman dobar. Koliko dobro udara i da li može da izdrži udarac", rekao je komentator Hauard Kosel kada je borba počela i apostrofirao da je Džo favorit.
Forman je imao 39-0 u tom trenutku, ali nikako nije mogao da bude favorit. Kao autsajder je šest puta bacao Frejžera u nokdaun i u drugoj rundi sudija Artur Merkante prekida meč i dodeljuje pobedu i titulu Džordžu Formanu!
Trener Muhameda Alija, gospodin Anđelo Dandi, bio je pored ringa i urlao na sudije da prekinu meč jer Forman uništava Frejžera.
Tanjug/AP Photo/File
"Pada Frejžer! Pada Frejžer! Pao je Frejžer!", pomenuti komentator urlao je u neverici. Glas mu je rasparao mikrofon i talasi su širom sveta slali njegovo oduševljenje neočekivanim ishodom borbe.
Džordž je tada imao 24 godine i bio treći najmlađi šampion teške kategorije ikada – odmah iza Muhameda Alija i Flojda Patersona.
Kao Gladijatora kome kliče ceo Koloseum, Džordž Forman iznet je iz ringa na oči 40.000 gledalaca kao veliki šampion i tada poručio:
"Ovo je najsrećniji dan u mom životu. Mnogo sam radio da bih ispunio svoj san i postao šampion", rekao je Forman i posle mnogo godina poručio:
"To je bio prvi i poslednji put u mom životu da sam se tako osetio", rekao je legendarni bokser.
Nakon što je pobedio Kena Nortona u borbi poznatoj kao "Caracas Caper" u Venecueli, Džordž je imao sledeći veliki meč: Čuveni "Rumble in the Jungle" protiv Muhameda Alija.
Tanjug/AP Photo/File
Zamislite samo kako je ovo bio veliki momenat. Jedan od najvećih sportskih događaja u istoriji čovečanstva.
U to vreme je boks bio najpopularniji sport na planeti, svi su sa velikim nestrpljenjem čekali duel Alija i Formana koji je organizovao čuveni promoter Don King.
Meč je održan u Zairu (DR Kongo) i svi su sa velikim nestrpljenjem iščekivali meč.
Ali je imao 32 godine i više nije bio brz kao nekada, pa nije mogao da pruži predstavu kao nekada i drugi poraz u karijeri mu je naneo Džo Frejzer (42-2), dok je Forman imao 40-0 i bio strah i trepet za sve.
Mesecima su se njih dvojica pripremala za ovaj meč i to na licu mesta. Meč je prvobitno zakazan za 25. septembar, ali je pomeren za 30. oktobar nakon što se Forman povredio na treningu 17. septembra.
Džordž je bio favorit, dok su Alija mnogi i dalje mrzeli: prvo jer je crnac i drugo jer je bio protivnik rata (zbog rasizma se odrekao zlatne medalje i bacio je u reku jer mu nisu dozvolili ni da jede zato što je crne kože).
Tanjug/AP Photo/File
"Čuo sam da je Ali imao velike finansijske probleme i da je bio očajan. Mislio sam da mu činim uslugu i da ću za to dobiti 5 miliona dolara. U Kinšasi, svi su govorili da je Ali favorit. Svim srcem su ga podržavali i vikali da me ubije", prisetio se Forman 2014. godine.
Govorilo se da Muhamed više nije isti, da ne može da se kreće i ta taktika je šokirala Formana i njegov tim.
Muhamed Ali je bio prilično statičan na ovom meču, što Forman nije očekivao i imao je problema da ga uzdrma, da bi Ali u osmoj rundi imao čuveni ples na konopcima, pa levim krošeom nokautirao Formana i ponovo postao šampion bokserske teške kategorije.
"Jesi li se umorio? Ovo je najgore vreme i mesto na kome možeš da se umoriš. Koje je moje ime pi****e?", govorio je Ali Formanu, a sve to godinama kasnije ispričao sudija Zek Klejton.
Preko 60.000 ljudi je bilo u ekstazi.
Tanjug/AP Photo/File
"Da li je to sve što možeš?", upitao je Ali Džordža, "To me je preplašilo. Znao sam da ću biti u velikom problemu. Kao da udaram beton. Nisam ni znao šta se dešava"
Kao što je već rečeno, Ali je 20 sekundi pre kraja osme runde plesao na konopcima, legendarna scena koju danas svi znaju i onda kombinacijom levog i desnog krošea poslao Formana na patos i postao šampion.
Bio je to užasavajući poraz, do tada ne pobedivog šampiona teške kategorije. Roj Forman, Džordžov brat, kaže da deset godina nije mogao da zaboravi taj poraz.
Toliko je čudno što se među najveće momente karijere piše nečiji poraz, ali toliko je ta borba velika da je i taj poraz velika pohvala.
Forman nije imao profesionalni meč još od poraza od Alija i kada je ušao u ring da se suoči sa Ronom Lajlom, koji je tada bio peti na svetskoj rang listi i koji je boks naučio tokom sedmogodišnje robije, mnogi su mislili da će ga strah preplaviti.
Lajl je prethodne godine boksovao protiv Alija, izgubivši tehničkim nokautom u 11. rundi. Bio je čvrst borac i očekivalo se da će testirati da li su Formanova psiha (i telo) zaista oporavljeni posle poraza od Alija.
Godinu dana pre borbe sa Lajlom, Forman je učestvovao u neobičnom događaju nazvanom "Forman protiv petorice" u Torontu, gde je u jednoj noći boksovao protiv pet profesionalnih boksera u mečevima koji su trajali po tri runde od po tri minuta (Bokserska komisija Ontarija je propisala da moraju biti klasifikovani kao egzibicije, pa rezultati nisu zvanično objavljeni).
Ali je iznenadio Formana pojavivši se pored ringa kao komentator, dovikujući: "Idi na konopce — umoriće se."
Noć je ubrzo poprimila cirkuski karakter, a iako je Forman kasnije za Boxing News izjavio da mu je to bila "zadovoljavajuća noć", nije mu pomogla da se ponovo pozicionira kao ozbiljan kandidat za titulu teškaškog šampiona.
Borba sa Lajlom bila je pravi povratak; prilika da dokaže da je i dalje onaj borac koji je pre nekoliko godina tako ubedljivo nokautirao Frejžera.
Počelo je, međutim, loše, pošto je Lajl pri kraju prve runde pogodio snažnim desnim direktom, nateravši Formana da se zatetura po ringu.
Tokom naredne četiri runde, dvojica teškaša su razmenjivala nemilosrdne udarce, obarajući jedan drugog u brutalnoj borbi koja je mogla otići na obe strane.
Ipak, nakon haotične četvrte runde u kojoj su obojica završila na podu, Forman je uspeo da u petoj rundi pronađe snagu i ispali seriju snažnih udaraca, podigavši publiku u Las Vegasu na noge dok se Lajl teturao unazad ka konopcima.
Uz povike "Prekini! Prekini!" zabrinutih posmatrača pored ringa, sudija je prekinuo meč dok je iscrpljeni Lajl ležao na podu.
Forman je time odgovorio na brojna pitanja koja su ga pratila nakon borbe sa Alijem i jasno poručio da još uvek ima mnogo toga da pokaže.
Njegov život je krenuo u sasvim drugom pravcu 1977. godine, nešto više od godinu dana nakon rata sa Lajlom, kada ga je u teškim uslovima portorikanske vrućine porazio nezgodni Amerikanac Džimi Jang.
Nakon što su sva tri sudije dodelila pobedu Jangu, Forman se povukao u svlačionicu, gde mu je brzo pozlilo, pateći od iscrpljenosti i toplotnog udara.
Kasnije je opisivao kako je doživeo "kontakt sa smrću" i to ga je nepovratno uverilo kuda njegov život ide.
"Izašao sam iz svog tela i mogao sam da vidim ljude koliko god pogled sezao, zarobljene u zamci, i znao sam da je to mesto pakao. Rekao sam: 'Ne marim, ako je ovo smrt, i dalje verujem u Boga'.
Onda sam bio iščupan iz tog mesta i odveden na drugo mesto života, i vratio sam se u svoje telo, u svlačionici, i počeo da vrištim. Video sam smrt.
Ceo svoj život sam gradio na nekretninama i na onome što imam u banci. I video sam sve to kao veliku šalu. Video sam kako se ceo svet ruši iza mene, a sve što sam imao bilo je ništa. Morao sam sve to da ostavim u svetu. Nisam mogao čak ni majci da kažem zbogom, bio sam mrtav.
Bio sam mrtav i počeo sam da plačem, rekao sam: „Gospode, ne želim da umrem, ne želim da umrem.“ Još uvek sam mogao da boksujem, i samo sam pričao s Bogom.
Bog mi je rekao: 'Ne želim tvoj novac, želim tebe'. Tada sam video krv kako mi silazi niz čelo i po ruci. Nije bila moja krv, nisam bio posečen u meču. Znao sam u tom trenutku da je to krv Isusa Hrista koja pokriva moj greh. Počeo sam da vičem: 'Isus oživljava u meni!'
Nikad nisam verovao u Isusa. Nisam hteo da poverujem, nikada. Uvek sam se molio Bogu, verovao sam da negde postoji Bog. Ali govorio sam: znaš, svako ima svoju religiju, samo neka se ljudi ponašaju kako treba. Ali kada sam izašao iz te svlačionice, vikao sam ime Isusa. Počeo sam da vičem: 'Isus Hristos je živ!'
Skočio sam sa tog stola, izašao iz sobe i otišao da se istuširam hladnom vodom. Počeo sam da vičem: 'Aleluja, ponovo sam rođen!'
I onda sam osetio kako mi reči izlaze iz stomaka, i počeo sam da govorim jezicima, nisam ni znao šta je govorenje jezicima, nisam znao ništa.
Mislili su da sam poludeo, da sam povređen, odveli su me kod doktora, mislili su da gubim razum, odveli su me u bolnicu i radili mi sve moguće testove 2-3 dana, ništa mi nije bilo.
Ali video sam Božiju slavu, video sam je, i neka vam kažem – Isus je živ! To je živi Bog, a ja to nisam ni znao.
Pitao sam se o tome, ali sada se više ne pitam, sada znam, i zahvaljujem Bogu. Iz nekog razloga, Bog je dotakao mene, starog grešnika, samo jednog nečistog čoveka iz sveta, i pokazao mi da postoji živi Bog"
AP Photo/Ed Kolenovsky
Prekinuo je boksersku karijeru, postao rukopoloženi sveštenik u Crkvi Gospoda Isusa Hrista i posvetio svoj život veri, porodici i otvaranju omladinskog centra koji je nosio njegovo ime.
Potom, 1984. godine je osnovao svoj rehabilitacioni centar u kome je pomagao deci i ugroženima. Pauperizovanog duha, loše volje i crne sudbine koračao je svetom i dao je sve od sebe da to promeni.
Sredinom 80-ih godina je polako ostajao bez novca, ali od svog sna nije odustajao. Želeo je da pomaže ljudima i da nekome oplemeni život kao što je njemu zajednica "Job corps" kada je bio u beznađu.
Kao što sam i rekao od 28. do 38. godine se Džordž Forman nije borio, bio je sveštenik i pomagao je ljudima, a onda... Bila je to 1987. godina kada je odlučio da prekine desetogodišnju penziju i ponovo postane bokser.
Svi su rekli da je gotov. Da se vratio da "pokupi kajmak" i zaradi još malo novca da osigura penziju, ali Forman dobija 24 meča zaredom od čega 22 nokautom.
Tada već ima 45 godina i kao potpuno promenjen čovek u odnosu na mračnog i zlovoljnog lika kakav je bio ranije u karijeri, Džordž Forman je ponovo kročio u ring, pokušavajući da povrati titulu svetskog šampiona u teškoj kategoriji.
AP Photo/Lennox McLendon
U svojoj autobiografiji naveo je da mu je bilo potrebno više novca da finansira omladinski centar, a takođe je izjavio da mu je ambicija da se bori protiv Majka Tajsona.
Mnogi su dovodili u pitanje mudrost takvog povratka, ali Forman je želeo da dokaže da godine nisu prepreka — i upravo je to i učinio, dodavši još 28 mečeva svom rezimeu pre nego što se suočio sa Majklom Morerom u pokušaju da osvoji svetsku titulu.
Dva od tih mečeva su bili porazi, uključujući i onaj protiv Evandera Holifilda, koji je dodatno učvrstio Formanovu reputaciju zbog snage i izdržljivosti koju je pokazao protiv čoveka 14 godina mlađeg.
Još tri godine nakon te borbe, Forman je izašao u ring protiv Morera, koji je ranije te godine pobedio Holifilda i postao svetski šampion. Forman nije boksovao više od godinu dana nakon što je izgubio meč od Tomija Morisona (glumi u Roki 5) u junu 1993.
Delovalo je krajnje neverovatno da bi, sa 45 godina, mogao ponovo da se popne na vrh protiv čoveka 19 godina mlađeg.
Obukao je iste crvene šorceve koje je nosio kada je izgubio od Alija (možda sa pojasom malo labavijim) i imao legendarnog Anđela Dandija u svom uglu (trener koji je godinama bio u Alijevom uglu).
Tokom prvih sedam rundi, činilo se da Forman samo ispunjava očekivanja, pošto su Morerove brže noge i ruke omogućavale da kontroliše borbu.
Ali tada je došlo do preokreta. Forman je pronašao pravi ritam i počeo da pogađa brze kombinacije koje su i dalje nosile prepoznatljivu snagu "Velikog Džordža".
Znajući da gubi na sve tri sudijske kartice nakon devete runde, Dandi mu je rekao da mu je potreban nokaut i da je sada pravi trenutak za to.
Pred kraj desete runde, Forman je pronašao pravi udarac, pogodivši Morera direktno u vilicu i oborivši ga na pod, nesposobnog da se oporavi pre nego što je sudija odbrojao kraj.
Džordž Forman je postao najstariji svetski šampion u istoriji teške kategorije i prvi čovek koji je povratio svetsku titulu 20 godina nakon što ju je izgubio.
Na kasnije tvrdnje da je ishod borbe bio namešten, Formanov odgovor bio je jednostavan:
"Naravno da je borba bila nameštena. Nameštio sam je svojom desnom rukom"
I kada se sve ovo pročita, jasno je zbog čega je autobiografska knjiga Džordža Formana na koju je bio veoma ponosan nazvana "Bog je u mom uglu".
Kaže da nije postojao bolji način da objasni teško detinjstvo, želju za pomaganjem i široki osmeh koji je došao nakon toliko bolnih perioda...
Poljska teniserka Iga Švjontek doživela je neprijatnost u Majamiju kada ju je sa tribina, dok je trenirala, vređao nepoznati muškarac, ispostaviće se njen sunarodnik.
Srbiju će na Evropskom prvenstvu u Slovačkoj, koje će biti održano od 7. do 13. aprila u Bratislavi, predstavljati osam takmičara, saopštio je Rvački savez Srbije.
Košarkaši Partizana su uspeli da izađu iz krize pobedom protiv Albe u 31. kolu Evrolige (85:71). No, i dalje je ekipa daleko od sjajnog izdanja, ali je trijumf ono što se piše i što ih održava u životu u samom finišu regularnog dela sezone.
Američka savezna država Njujork sprovela je pojačanu kontrolu saobraćaja u periodu od 10. do 17. marta, a broj izdatih kazni bio je toliko visok da deluje kao da su pokušavali da obore neki rekord.
Komentari 6
Pogledaj komentare Pošalji komentar