Nova studija smatra da postoje razlike u riziku od dobijanja raka i preživljavanja te bolesti kod gejeva, lezbijki i biseksualne populacije u odnosu na heteroseksualce.
Kod žena ne postoje značajne razlike za dobijanje raka u odnosu na seksualnu orijentaciju. Ali lezbijke koje su preživele ovu bolest dva puta su sklonije razmišljanju da je njihovo zdravlje loše, dok biseksualke 2,3 puta češće to govore u odnosu na heteroseksualne žene.
Nema dovoljno informacija koje ukazuju na to da li postoji povezanost seksualne orijentacije sa dobijanjem ove bolesti jer se ne registruje seksualno opredeljenje pacijenata.
Kako bi napravili jedno od najobimnijih istraživanja koje se tiče ove tematike naučnici sa Bostonskog univerziteta koristili su podatke Zdravstva iz Kalifornije koje je na svake dve godine telefonskim putem ispitivalo subjekte o seksualnoj opredeljenosti i zdravstvenoj istoriji.
Istraživači su iskoristili njihove podatke iz 2001,2001. i 2005. godine, a ispitivano je stanovništvo između 18 i 65 godina starosti. Učestvovalo je skoro 70,000 heteroseksualnih žena i više od 900 lezbijki i 1,100 biseksualki kao i 49,000 heteroseksualnih muškaraca.
Seksualna orijentacija i bolesti raka Više od 7,200 žena i skoro 3,700 muškaraca prijavilo je da im je dijagnostikovan rak. Kada su ih istraživači pitali o kom tipu raka se radi, otkrili su da postoje neke razlike koje su vezane za seksualnu orijentaciju.
Gejevi manje oboljevaju od raka prostate ali više od drugih tipova raka.
Rak materice su najčešće prijavljivale lezbijke. Biseksualke su imale cervikalni rak dva puta češće od ostalih žena.
Preživeli od ove bolesti su oni koji žive sa njom ili su je izlečili. Poslednji validni podaci su iz januara 2007, kada je SAD-u bilo11,7 miliona preživelih od ove bolesti.
Iako su prikupljeni podaci samo iz jedne države i to oni koje su ispitanici sami prijavili, i nisu uključivali starije od 65 godina, rezultati otkrivaju da ipak postoji povezanost raka i seksualne orijentacije i jedinstvene potrebe preživelih.
"Ove informacije se mogu iskoristiti za razvoj posebnih usluga za lezbijke, gejeve i biseksualce,” rekao je Ulrik Bemer, istraživač na studiji i profesor na Medicinskom univerzitetu. Za homoseksualce programi bi trebalo da se fokusiraju na prevenciju i rano otkrivanje raka, a za lezbijke i biseksualke, usluge bi mogle da naglašavaju povećanje dobrobiti kod preživelih od ove bolesti, kaže on.
Takođe je nejasno kakav to način života utiče na dobijanje raka kod ove populacije i da li diskriminacija i socijalna podrška mogu negativno da doprinesu kvalitetu života preživelih.
Foto:
abarrio / www.sxc.hu
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare