Na današnji dan 9. oktobra 1892. godine, u Dolcu kraj Travnika, rođen je srpski pisac Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, član Srpske kraljevske akademije. Iako mnogi navode da je rođen 10. oktobra, u Matici rođenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine rođen Ivan, sin Antuna Andrića, podvornika, i Katarine Andrić, rođene Pejić.
Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu i doktorirao istoriju u Gracu 1924. delom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine".
U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran zbog prosrpske orijentacije, a između dva svetska rata bio je ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. U mladosti je pisao pesme ("Ex ponto", "Nemiri", "Lirika").
Prvu knjigu stihova u prozi "Ex Ponto" Ivo Andrić je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku "Nemiri" štampao je u Beogradu 1920. godine. Njegove lirske pesme koje za života nisu sabrane u knjigu objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom "Šta sanjam i šta mi se događa".
Dela: romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Omer-paša Latas" (nedovršen), zbirke pripovedaka "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi", "Deca", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli", meditativna proza "Znakovi pored puta", "Eseji, kritike, članci I i II", "Sveske".
Pripovedač snažne imaginacije, izuzetan poznavalac Bosne, odlikovao se vanrednom čistotom jezika i stilom, prefinjenim psihološkim analizama.
Njegova rodna kuća je danas otvorena kao muzej – Memorijalni muzej – kuća Ive Andrića.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 34
Pogledaj komentare