Poricanje uloge gena u ljudskom ponašanju je neosnovano i štetno, a rezultat je neznanja i iracionalnih strahova. Posebno zapaženu ulogu u ovom poricanju igraju intelektualci, što je imalo i ima niz pogubnih posledica, od eksperimentisanja komunizmom preko promašenih teorija vaspitanja i rehabilitacije kriminalaca do verbalnog pa i fizičkog progona svih naučnika koji iole odstupaju od doktrine prazne table - tvrdi u knjizi “Tabula rasa” najpopularniji američki psiholog, Steven Pinker.
Doktrina prazne table je verovanje da ne postoji urođena ljudska priroda, niti urođene razlike među ljudima. Dakle, to kakvi ljudi jesu, a posebno sve što nam se kod njih ne sviđa, je rezultat porodične i društvene sredine u kojoj su odrasli, a nikako ne sklonosti urođenih pojedincima ili čitavoj ljudskoj vrsti.
Moglo bi se pomisliti da u ekstremnu doktrinu da svaki čovek može da postane bukvalno bilo šta niko ne veruje, i da je knjiga posvećena pobijanju takve doktrine nepotrebna. Pinker, međutim, tvrdi, da je doktrina prazne table u toj meri ukorenjena da se smatra umerenom dok se i najmanje ukazivanje na uticaj gena na ponašanje interpretira kao poziv na diskriminaciju, rasizam ili čak genocid. Ovo Pinker ilustruje primerima u kojima pobesnele studentske rulje polivaju vodom i prete smrću viđenim naučnicima zbog naizgled ezoteričnih tvrđenja o emocijama, levorukosti i testovima inteligencije.
Verovanje u praznu tablu je delimično bazirano na nerazumevanju činjenica iz genetike, psihologije i istorije. Zagovornici doktrine, na primer, često smatraju da su deca anđeli i idealizuju život u primitivnim zajednicama do kojih nije stigao pogubni uticaj civilizacije. Podaci, međutim, pokazuju da su stope ubistava u takvim zajednicama par desetina puta veće nego u zapadnom svetu, dok dve trećine njih započinje rat bar jednom u dve godine.
Ali glavni uzrok verovanja u praznu tablu i nisu činjenice, već strah od političkih implikacija alternativnog viđenja čoveka. Ako prihvatimo da su mane i nepravde rezultat ne samo okruženja već i (pretpostavimo) zauvek fiksiranog genoma, ne preostaje nam ništa drugo nego da bacimo koplje u trnje i prepustimo se potpunom nihilizmu. Nepravde su nepopravljive, i čak opravdane, nejednakost prirodno stanje stvari, a život besmisleno odmotavanje filma snimljenog u trenutku začeća.
Pinker je ubedljiv u dokazivanju da se neveseli zaključci jednako mogu izvesti i iz same doktrine prazne table. On insistira da razumevanje urođene ljudske prirode ne samo što ne implicira da su prirodna ponašanja poželjna, već je, naprotiv, jedini način da se pronađu adekvatna sredstva za svaku ličnu i društvenu promenu. A ovo razumevanje je moguće samo uz pomoć nauke, pre svega biologije i psihologije, o kojima mnogi angažovani intelektualci ne znaju ništa.
U skladu sa tim, mnogima će najzanimljiviji deo knjige biti onaj posvećen primeni naučnih saznanja na probleme u politici, vaspitanju, polovima i umetnosti. Ta primena Pinkera ponekad vodi do, za neke, provokativnih zaključaka, poput teze da je agresija urođeno svojstvo ljudi, umetnost sredstvo za povećanje statusa, a odgajanje dece nešto što žene zanima više od muškaraca.
PROTIV
Pinker zasniva mnoge od svojih argumenata o benignosti otkrivanja činjenica o ljudskoj prirodi na Hume-ovskoj tezi da treba ne sledi iz jeste: šta god da otkrijemo o tome kakvi su ljudi, iz toga ne sledi da treba da budu takvi. Međutim, ako moralne zapovesti ne dolaze iz činjenica, odakle onda dolaze?
Teza da su moralne norme zasnovane u deskriptivnim činjenicama nije uopšte apsurdna u meri u kojoj je Pinker takvom predstavlja, što je ilustrovano i mnogo blažim stavom koji prema njoj, pored mnogobrojnih filozofa, imaju i neki evolucioni psiholozi, kao što je E. O. Wilson. Znanje o drugima, svejedno da li se radi o naslednim ili stečenim osobinama, utiče na naš moralni sud o njima i nije uopšte očigledno kako bi trebalo da izgleda smislena alternativa. Pinker ignoriše činjenicu da je “naturalistička greška” na koju se neprekidno poziva već decenijama jedan od osnovnih argumenata moralnih skeptika.
SVE U SVEMU
”Tabula rasa” nudi veliko bogatstvo informacija i ideja, pogotovo čitaocima koji nisu od ranije upoznati sa oko hiljadu referenci koje Pinker koristi kao svoj izvor i inspiraciju. Pinker je ubedljiv u svojim argumentima protiv doktrine prazne table i u dokazivanju da ona uprkos tome ima status dogme. Taj status posebno dolazi do izražaja u političkom kontekstu, a Pinker svoje čitaoce neumorno podseća na njegove tragične posledice.
Pinker je manje uspešan kada polemiše na većem niovu konkretnosti, bilo da se radi o neuralnim mrežama, problemu svesti ili konkretnostima Locke-ove filozofije. Čitalac stiče utisak da je je nauka po mnogim pitanjima već dala završnu reč kojoj se opiru samo zbunjeni ignoramusi i kada je stanje stvari u samoj nauci po tim pitanjima daleko od konsenzusa. To je verovatno nužna cena uzbudljivosti, jasnoće i širine tema ”Tabule rase”.
"TABULA RASA" U SRBIJI
Iako je, u skladu sa tradicijom koja datira bar od Adama Smitha, Pinker skeptičan prema angažovanim intelektualcima, on sam je intelektualac čijem angažovanju možemo samo da se radujemo. Eventualan prevod knjige na srpski bi inspirisao bar neke buduće srpske intelektualcie erudicijom, racionalnošću, nepretencioznošću i poštovanjem za običan svet.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Rat u Ukrajini – 1.114. dan. Ruski predsednik Vladimir Putin saopštio je danas da je saglasan sa predlogom usvojenim na sastanku delegacija SAD i Ukrajine na nedavnom sastanku u Džedi u Saudijskoj Arabiji o 30-dnevnom prekidu vatre sa Ukrajinom.
Ukrajina izvela velike udare dronovima na rusku prestonicu Moskvu, samo nekoliko sati nakon što je Volodimir Zelenski optužio Vladimira Putina da želi da osujeti prekid vatre.
Dnevne novine u Srbiji za nedelju, 16. mart 2025. godine, na naslovnim stranama najavljuju brojne aktuelne društveno-političke teme i donose ekskluzivne priče.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je da su sramotne optužbe da je neko koristio zvučni top. Kako je kazaom na fotografiji koja kruži na društvenim mrežama je antidron puška.
Džesi Kesler, majstor koji je 16 godina održavao kuću i imanje Džina Hekmana ide kod psihologa zbog traume koju je doživeo kada je video beživotna tela glumca i njegove supruge.
Slavni par, Hejli i Džastin Biber, usred glasina o bračnim problemima navodno žele da se presele u Evropu i izađu iz Holivuda kako bi se ponovo zbližili, prenosi Page Six.
Reper Šon Didi Kombs je već nekoliko meseci u pritvoru, optužen za reketiranje, trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i krivična dela u vezi sa prostitucijom.
Grupa istraživača sa univerziteta Kembridž i Oksford, kao i sa Kraljevskog koledža u Londonu, planira da ugradi implante-pejsmejkere u mozak zavisnika od alkohola i droga.
Dve najbolje prijateljice htele su da izgube kilograme i u isto vreme su počele da piju različite lekove za mršavljenje, a iskustva su bila, kako su rekle, parališuća.
Ljubitelji horora i književnih adaptacija sa nestrpljenjem iščekuju novi film po delu Stivena Kinga, ali ovoga puta to nije klasična horor priča, već introspektivno, emotivno delo koje se na jedinstven način bavi životom i smrću.
Blizzard Entertainment je najavio povratak svog čuvenog događaja, BlizzCon-a, koji će se održati 12. i 13. septembra 2026. godine u Anahajmu u Kaliforniji.
The Higher Public Prosecutor's Office in Novi Sad is launching an investigation into the audio-recording of the conversation, the content of which suggests that certain activists of political parties are arranging to organize riots at the protest in Belgrade.
Kompanija Apple suočava se sa ozbiljnom tužbom, u kojoj se tvrdi da je namerno usporavala starije iPhone modele kroz softverske nadogradnje, kako bi podstakla korisnike na kupovinu novih uređaja.
Iako identitet hakera još nije poznat, iz Microsofta sumnjaju da su zlonamerne reklame bile postavljene na stranicama za ilegalno strimovanje filmova i serija.
Boris Mijatović, poslanik nemačke stranke Zelenih, u razgovoru za BBC objašnjava zašto izostaju glasne reakcije ili podrške iz evropskih prestonica demonstrantima u Srbiji.
Komentari 7
Pogledaj komentare