Men in white

Razmislite malo: prema optimističnijim procjenama dvadeset i sedam posto stanovništva Hrvatske su pušači. Respektabilna je to drušvena zajednica, da su milijun i kusur Hrvata kojim slučajem vegetarijanci ili Srbi, ne bi bili samo u Ustavu i pod zaštitom države, već i na vlasti. Samo da podsjetim, HDZ je na posljednjim izborima vlast osvojio sa jedva devetsto hiljada glasova. Uza sve to, pušači su prezreni i proganjani, gori su nam i od Srba. Ne postoji zakon koji vam zabranjuje da u javnom prostoru naglas kažete „bre“; ako Srbina zbog toga i možete izbaciti iz krčme, barem po zakonu niste obavezni. Dočim, pušača po zakonu morate izbaciti. Ne mogu oni u Hrvatskoj dobiti niti dva kvadratna metra u krčmi.

S druge strane, više ljudi u Hrvatskoj kupi novu zbirku pjesama Ladislava Prežigala nego što ih igra golf. Pa ipak, više je energije država utrošila u razvoj golfa nego u spašavanje cjelokupne nacionalne ekonomije. Ako pri tom i nije pogubniji za zdravlje ljudi od pušenja, nije golf bogami ni mnogo zdraviji: tone pesticida, herbicida, fungicida, insekticida i ostalih otrova intravenozno se unosi majci zemlji da bi ta sekta imala besprijekorni zeleni tepih za svoj porok, cjelokupni ekološki sustav regije sjebe se za zadovoljstvo dva dokona korporativna menadžera, deset kanadera vode dnevno troši se za zalijevanje njihovih ledina, u zemlji u kojoj više od stotinu hiljada ljudi živi bez tekuće vode.

Hrvatska država, međutim, ne samo da ne zabranjuje tu pošast, niti na paketiće loptica lijepi upozorenja „golf šteti ljudima u vašoj okolini“ ili „golf izaziva uništavanje bioraznolikosti flore i faune, zagađenje izvora pitke vode, deforestizaciju i eroziju tla“. Upravo obrnuto, država donosi poseban zakon kojim regulira prava igrača golfa, stimulira izgradnju terena i legalizira otimačinu šuma i livada. Dok milijun pušača ne može dobiti svoja dva kvadrata, dva menadžera korporativnih komunikacija za svoju odvatnu naviku dobiju stotinjak hektara o državnom trošku.

Najnoviji slučaj iz Dubrovnika, gdje je koji dan prije izbora gradonačelnica Dubravka Šuica nekakvoj firmi Razvoj golf d.o.o. prodala pedesetak hiljada kvadratnih metara gradske zemlje na Srđu za pišljiva dva i pol milijuna kuna, ne pokazuje samo kako se to radi, već razumnog čovjeka i Hrvata tjera na ozbiljno razmišljanje. Junački su Dubrovčani mjesecima branili Srđ i odolijevali tenkovima jugoslavenske vojske, a sada su ga prodali golferskim mafijašima za pedesetak kuna po kvadratu. Jeftiniji je kvadrat na ekskluzivnoj parceli s pogledom na Dubrovnik nego kvadrat podrumskog stana u Černobilu.

Ja sam dosta dugo razmišljao o tome, i zaključio da ne postoji drugo racionalno objašnjenje nego da iza svega stoji neka neprijateljska izvanzemaljska inteligencija.

Hektar po hektar, ledinu po ledinu, oni polako pretvaraju malu, prljavu i ljudsku Hrvatsku u jedan golemi golf teren, umjetnu zelenu oazu bez djeteline, korova, mrava, kišnih glista i duhanskog dima, beživotnu zapravo zelenu tundru kojom će bešumno kliziti kolica androida sa smiješnim štapovima. Decenijama smo zamišljali ta bića kao mršava, glavata stvorenja krupnih crnih očiju sa laserskim dezintegratorima u rukama, a oni zapravo izgledaju kao normalni ljudi, samo u McForsum Flex Tech golferskim polo majicama, i glave će nam na kraju doći običnim štapovima za udaranje loptica.

Ne postoji, rekoh, drugo objašnjenje. Ima i drugdje lopova, hohštaplera i prevaranata, dijele se i tamo provizije, otima se, krade i pljačka, ali jedino je golf mafija legalna, jedino oni dobijaju posebne zakone i državne poticaje, jedino njima država omogućava posve zakonitu pljačku zemljišta: jedino golferima rupe u zakonu država označava zastavicama.

Samo se vi smijte. U ovom trenutku, gospodo, tih stotinjak marsovaca negdje na nekom luxury golf and beach resortu šeta s ticalima prekriženim na leđima, planira sljedeće korake i slinavo se ceri. Ima tih izvanzemaljskih bića i među saborskim zastupnicima, ima ih u ministarstvima turizma ili zaštite okoliša, među gradonačelnicima i korporativnim menadžerima. Ja, recimo, mislim da je i predsjednik Stipe Mesić igrač golfa. Oduvijek mi je bio sumnjiv s onim svojim obrvama.

Optužite me da sam paranoičan, strpajte me zdrava na psihijatriju, ali kad se uskoro nađete u nekakvom zelenkastom rastvoru sa žicama na glavi kojima će vam golferi crpiti životnu energiju, ja ću veselo otpuhivati dim u nekoj od psihijatrijskih klinika, posljednjoj oazi zdravog razuma, jedinom mjestu u Republici Hrvatskoj gdje je pušenje zakonom dopušteno i gdje uredni travnjaci u dvorištu ne služe za golf.