Zbog "Bitke na Neretvi" vodile se rasprave: Pikaso naslikao plakat, film nominovan za Oskara VIDEO

Rediteljsku karijeru Veljko Bulajić započeo je kratkim filmovima "Kamen i more" i "Brod lutalica" (1953) a 1959. realizovao je prvi dugometražni igrani film "Vlak bez voznog reda". Nakon toga usledili su filmovi koji su obeležili jedno vreme i istoriju jugoslovenskog filma.

Bitka na Neretvi

Jedan od svojih najpopularnijih, najzapaženijih i najskupljih filmova, film "Bitka na Neretvi", reditelj je snimio u međunarodnoj koprodukciji sa Italijom i Zapadnom Nemačkom. Za film je napisao scenario kao i režiju.

Ovaj film je zasnovan na istinitim događajima iz Drugog svetskog rata, strateškog plana udruženog napada sila osovine na jugoslovenske partizane koji su se povlačili sa ranjenicima 1943. godine.

Na premijeri filma održanoj 29. novembra 1969. u Sarajevu, pored Tita, prisustvovali su Sofija Loren i Omar Šarif, dok je plakat za film nacrtao Pablo Pikaso.

Nominovan za Oskara

Film "Bitka na Neretvi" bio je nominovan za Oskara u kategoriji za najbolji strani film. Hrvatski časopis Hollywood sproveo je 1999. godine anketu među čitaocima koji su izglasali deset najboljih jugoslovenskih filmova, među kojima se našla i "Bitka na Neretvi". Prema Bulajiću, samo u Jugoslaviji, film je pogledalo više od četiri miliona ljudi, a 350 miliona u svetu.

• Preminuo čuveni jugoslovenski reditelj
  
   

Engleska verzija filma sadrži izuzetnu muziku kompozitora Bernarda Hermana.

Profimedia

Pablo Pikaso napravio jedan od originalnih postera

Inače, ono što je zanimljivo jeste da je Pablo Pikaso za života uradio samo dva plakata za filmove. Jedan je španski film "Andaluzijski pas", a drugi upravo "Bitka na Neretvi".

Veljko Bulajić je upoznao Pikasa u Monte Karlu 1964. godine na filmskom festivalu. Kada je završeno snimanje filma i krenula njegova svetska distribucija (pomenimo da je film bio prikazan u više od 80 država), Veljko Bulajić je zatražio od Pikasovog agenta u Parizu da dizajnira plakat za film koji će se koristiti na zapadnom tržištu, prvenstveno u Velikoj Britaniji.

Pikasu je delovala interesantno ponuda da napravi poster za jedan film koji dolazi iz Jugoslavije, te je odlučio da pogleda film kako bi doneo konačnu odluku. Nakon što je odgledao film i upoznao se sa istorijom Jugoslavije, doneo je odluku da za poster iskoristi motive svoje slike Sabinjanke te da ih prikaže u crvenoj boji (asocijacija na antifašističku borbu za slobodu).

Pablo Pikaso je za ovaj poster odbio honorar, ali je zauzvrat tražio 12 boca vina iz Jugoslavije. Savremenici se sećaju da je lično Veljko Bulajić (inače ljubitelj vina) pripremio kolekciju od 12 boca vina iz Dalmacije, Srbije i Makedonije i uručio ih Pikasu.

Film izazvao raspravu

Nakon raspada SFRJ, razvile su se rasprave oko toga čijoj bi kinematografiji trebao pripasti ovaj film. Direktor javnog poduzeća Filmski centar Sarajevo, reditelj Adis Bakrač, navodio je kako je Bitka na Neretvi bosanskohercegovački film, dok je Bulajić govorio kako bi ispravnije bilo nazvati ga hrvatskim filmom.

Bulajić je tada poručio:

"Ja sam angažovani autor od strane Jadran filma - hrvatske filmske kuće. I kao hrvatski filmski rad zajedno sa drugim saradnicima imam autorska prava i to da se taj film smatra autorskim hrvatskim delom."

"Bitka na Neretvi" često se smatra jednim od najboljih filmova snimljenih u Jugoslaviji, a bio je najverovatnije i najskuplji: procene o njegovom budžetu tada su se kretale od najmanje 4,5 pa čak i do 12 miliona dolara.