Čeki opinionista del cazzo
pre 10 meseci
Film " E.T" je bio veoma važan i u mom odrastanju...
U to vreme je bilo moderno da cela osnovna škola subotom ode na matine predstavu od 10:00 i pogleda neki film .
Najčešće su to bili partizanski filmovi od " Neretve" preko " Užičke republike" pa sve do " Paklenog otoka"...
To je navodno jačalo moral "Titovih pionira"...
Bio sam prijatno iznenađen kada su nas neke subote odveli pravo do i- ti-ja vanzemaljca...
Bio sam redovan u tom bioskopu, kao i u svim ostalim bioskopima u mom gradu i to od 5 ( pete) godine života.
U " Krašu" mi izmeriše 200 gr. " Kiki " karamela i bih spreman , i ne sluteći da će mi se život promeniti iz korena...
Odeljenje sa razrednom je brojilo 36 duša , a to je bio i tačan broj sedišta u jednom redu kina.
Razredna je sela na početku reda , a ja na kraju istog jer sam već osetio da gajim animozitet prema dotičnoj, koji je bio obostran.
To što joj je bliža rođaka sedela ispred mene sa sve svojim bujnim grudima na koje sam nesvesno balavio nije nimalo pomagalo, naprotiv...
Elem, uživao sam u filmu za koji i ja pored Spilberga mislim da je savršen.
Ponet emocijama i vizuelnim doživljajem , nesvestan da ceo bioskop plače jer E.T. umire , ustadoh i počeh da aplaudiram tako jako da se cela sala priključila ...
Par sekundi kasnije sam se osvestio i shvatio 2 stvari:
1.Stvorio sam grotesknu situaciju u kojoj svi plaču i aplaudiraju ...
2.Uhvatio sam pogled Gorgone koji mi je upućen sa početka reda.
Znao sam da sada i zvanično skida rukavice i zaboravlja na pedagogiju.
Bio je to rat do istrebljenja , ali sam srećom neke bitke dobio i ja .
Beše to zvanični početak mog razvojnog puta kao borca, ali to je već neka druga priča...
16 Komentari
Sortiraj po: