Konferencija "Jezici i nacionalizam" održana u Beogradu

Lingvisticki gledano razlike medju pobrojanih jezicima su na nivou dijalekta, no to treba svima priznati pravo da svoj jezik zovu onako kako to žele. Treba biti pošten i priznati da današnji standardni jezici su rezultat nekoliko jezičkih reformi od kojih su neke imale za cilj unifikaciju tih jezika. Tako danas imamo standardni Hrvatski i Srpski koji su medjusibno bliži nego sto bliski većini naridnih govora tih jezika. Uzmimo za primjer Hrvatski standard je štokavski ijekavski a takav narodni govor nećemo naći. Gotovo isto možemo reci i za standardni Srpski. Malo je drugačije sa standardnim Crnogorskim i Bosanskim koji su vise zastupljeni u narodnom govoru, no to je posljedica manjeg broja govornika kao i heografske distribucije istih. No sve te jezike možemo nazvati sintetičkim. Utjecaja je mnogo da ne nabrajam. Tako da niko nikom nije ukrao jezik nego smo ih htjeli ili ne stvarali zajedno.

Dobro je da se o ovome prica.

Iz vremena Jugoslavije (kako bi Hrvati rekli Srboslavije) Beograd je centralistički vladao. Sve se odlučivalo u Beogradu. Sećam se, da su uglavnom Ninovu nagradu dobijali beogradski pisci...čak je u "Prosveti" retko ko moga0 da objavi van Beograda (kako se ironično govorilo iz unutrašnjosti. I sada, kada su sve republike države, Beograd i dalje deli lekcije, kome će jezik kako zvati i šta će ko da radi. Zaštita srpstva, kao da Srbi mogu i moraju da rade što žele. Tako i ova šarada sa jezikom. Srbima je sve ukradeno, pa i jezik. Ovom ludilu nema kraja. Ako se neko pojavi ppoklope ga kao stranog plaćenika i izdajnika srpstva. Dokle ????????

хиљада и зејтин су грцизам и турцизам у српском језику.

Točno, pardon, tačno!

Lingvisticki gledano razlike medju pobrojanih jezicima su na nivou dijalekta, no to treba svima priznati pravo da svoj jezik zovu onako kako to žele. Treba biti pošten i priznati da današnji standardni jezici su rezultat nekoliko jezičkih reformi od kojih su neke imale za cilj unifikaciju tih jezika. Tako danas imamo standardni Hrvatski i Srpski koji su medjusibno bliži nego sto bliski većini naridnih govora tih jezika. Uzmimo za primjer Hrvatski standard je štokavski ijekavski a takav narodni govor nećemo naći. Gotovo isto možemo reci i za standardni Srpski. Malo je drugačije sa standardnim Crnogorskim i Bosanskim koji su vise zastupljeni u narodnom govoru, no to je posljedica manjeg broja govornika kao i heografske distribucije istih. No sve te jezike možemo nazvati sintetičkim. Utjecaja je mnogo da ne nabrajam. Tako da niko nikom nije ukrao jezik nego smo ih htjeli ili ne stvarali zajedno.

Dobro je da se o ovome prica.

Iz vremena Jugoslavije (kako bi Hrvati rekli Srboslavije) Beograd je centralistički vladao. Sve se odlučivalo u Beogradu. Sećam se, da su uglavnom Ninovu nagradu dobijali beogradski pisci...čak je u "Prosveti" retko ko moga0 da objavi van Beograda (kako se ironično govorilo iz unutrašnjosti. I sada, kada su sve republike države, Beograd i dalje deli lekcije, kome će jezik kako zvati i šta će ko da radi. Zaštita srpstva, kao da Srbi mogu i moraju da rade što žele. Tako i ova šarada sa jezikom. Srbima je sve ukradeno, pa i jezik. Ovom ludilu nema kraja. Ako se neko pojavi ppoklope ga kao stranog plaćenika i izdajnika srpstva. Dokle ????????

хиљада и зејтин су грцизам и турцизам у српском језику.

Točno, pardon, tačno!