Aktuelno

Ponedeljak, 11.09.2023.

13:16

Šta nas ove godine očekuje na sceni Narodnog pozorišta VIDEO

Izvor: B92

Šta nas ove godine oèekuje na sceni Narodnog pozorišta VIDEO IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

3 Komentari

Sortiraj po:

zoran stokic

pre 11 meseci

Francuska i italijanska škola baleta preko koreografa - Šarl Lepik i Domeniko Rosi - stvara temelje ruskog baleta – ali zaborave svi da kažu da su ovi koreografi koristili balete - Vincente Martín y Sole - premjere u Saint-Pétersbougu: Didon abandonnée 1792; L’oracle d'après 1793; Amour et Psyché 1793; La Belle Arsène 1795; Mort d'Hercule 1796; Adèle de Ponthieu 1797; Les Amours de Bayard 1798; Tancrède 1799; Les Deux Savoyards 1799; Le retour de Poliorcète 1800; Castor et Pollux 1803.
Zahvaljujući ogromnom radu muzikologa Maksimova – sačuvan je (makar) jedan od tih baleta "Didon abandonnée"(!) Umesto što po ko zna koji put izvode "Labudovo jezero" ansambl baleta Narodnog pozorišta je mogao da napravi hit balet, sa kojim bi mogli da obiđu svet. Soler je bio jedna od najvećih ikada u operi i baletu klasicizma, ikona dvora Karlosa IV Kraljevine Španije, Hozea II Svetog Germanskog Carstva , Katarina II od Rusije, njegova su se dela izvodila u gradovima Evrope: Parizu,..., Londonu; u Beču su Mocartove i Saljerijeve najbolje opere skinute sa repertoara 1786., 1787., kada su se pojavile opere Mrtina, kao što je kazao libretista Lorenzo da Ponte: "nikada ranije carski grad (Beč) nije čuo muziku tako šarmantnu, tako privlačnu, tako novu i tako narodnu“ ("Una cosa Rara" 1786). Soler je bio Tepsihorin "igrač" kao što je Le Pik bio Apolonov "igrač".

zoran stokic

pre 11 meseci

Francuska i italijanska škola baleta preko koreografa - Šarl Lepik i Domeniko Rosi - stvara temelje ruskog baleta – ali zaborave svi da kažu da su ovi koreografi koristili balete - Vincente Martín y Sole - premjere u Saint-Pétersbougu: Didon abandonnée 1792; L’oracle d'après 1793; Amour et Psyché 1793; La Belle Arsène 1795; Mort d'Hercule 1796; Adèle de Ponthieu 1797; Les Amours de Bayard 1798; Tancrède 1799; Les Deux Savoyards 1799; Le retour de Poliorcète 1800; Castor et Pollux 1803.
Zahvaljujući ogromnom radu muzikologa Maksimova – sačuvan je (makar) jedan od tih baleta "Didon abandonnée"(!) Umesto što po ko zna koji put izvode "Labudovo jezero" ansambl baleta Narodnog pozorišta je mogao da napravi hit balet, sa kojim bi mogli da obiđu svet. Soler je bio jedna od najvećih ikada u operi i baletu klasicizma, ikona dvora Karlosa IV Kraljevine Španije, Hozea II Svetog Germanskog Carstva , Katarina II od Rusije, njegova su se dela izvodila u gradovima Evrope: Parizu,..., Londonu; u Beču su Mocartove i Saljerijeve najbolje opere skinute sa repertoara 1786., 1787., kada su se pojavile opere Mrtina, kao što je kazao libretista Lorenzo da Ponte: "nikada ranije carski grad (Beč) nije čuo muziku tako šarmantnu, tako privlačnu, tako novu i tako narodnu“ ("Una cosa Rara" 1786). Soler je bio Tepsihorin "igrač" kao što je Le Pik bio Apolonov "igrač".

zoran stokic

pre 11 meseci

Francuska i italijanska škola baleta preko koreografa - Šarl Lepik i Domeniko Rosi - stvara temelje ruskog baleta – ali zaborave svi da kažu da su ovi koreografi koristili balete - Vincente Martín y Sole - premjere u Saint-Pétersbougu: Didon abandonnée 1792; L’oracle d'après 1793; Amour et Psyché 1793; La Belle Arsène 1795; Mort d'Hercule 1796; Adèle de Ponthieu 1797; Les Amours de Bayard 1798; Tancrède 1799; Les Deux Savoyards 1799; Le retour de Poliorcète 1800; Castor et Pollux 1803.
Zahvaljujući ogromnom radu muzikologa Maksimova – sačuvan je (makar) jedan od tih baleta "Didon abandonnée"(!) Umesto što po ko zna koji put izvode "Labudovo jezero" ansambl baleta Narodnog pozorišta je mogao da napravi hit balet, sa kojim bi mogli da obiđu svet. Soler je bio jedna od najvećih ikada u operi i baletu klasicizma, ikona dvora Karlosa IV Kraljevine Španije, Hozea II Svetog Germanskog Carstva , Katarina II od Rusije, njegova su se dela izvodila u gradovima Evrope: Parizu,..., Londonu; u Beču su Mocartove i Saljerijeve najbolje opere skinute sa repertoara 1786., 1787., kada su se pojavile opere Mrtina, kao što je kazao libretista Lorenzo da Ponte: "nikada ranije carski grad (Beč) nije čuo muziku tako šarmantnu, tako privlačnu, tako novu i tako narodnu“ ("Una cosa Rara" 1786). Soler je bio Tepsihorin "igrač" kao što je Le Pik bio Apolonov "igrač".