Mislim da ne treba pokušavati.
Sve pjesme Đoletu od njegovih fanova će biti ovakve, kao sklepane od njegovih od njegovih stihova, pokušaj kopiranja njegovog stila i pjesama.
A to ispadne bezveze, loša kopija.
Kao kad mala djeca sastavljaju Lego kocke.
Samo Đole može da napravi, otpjeva Đoletovu pjesmu i da pomiri svoje stihove.
Ne treba pokušavati. Nema potrebe.
Ostavio nam je dovoljno pjesama koje će nas sjećati na njega.
To je kao da poklonite nekom knjigu, a on vama poklonio biblioteku.
Nesprno Đole je bio genije zabavaljač.I to je kraj.A srbi nemaju razloga da ga posmrtno hvale,jer se đole za života sprdao sa srbima.On je pro hrvatski orijentisan.Uostalom tamo mu je i kapital.
Prvo nisam hteo da kliknem i poslusam ovu pesmu... Pomislih, ne moze to biti nista zanimljivo... Ali onda mi je opet iskocio link i rekoh... ajde da poslusam... I drago mi je da jesam! Pesma je bas u Djoletovom maniru... Tuzno vesela... Melodicna... Dinamicna... Lako pamtljiva... Svaka cast dame!
47 godina imam. od 1884 sam pratio i slusao Balasevica. Povremeno. Zadnjih desetak godina ponajmanje. Kad je umro 12 dana non stop 24h dnevno sam odslusao sve iznova i iznova.I tu i tamo neka suza. Ne od tuge. Od spoznaje da jedan citav zivot (moj) je bio protkan njegovim stihovima. I ne samo to nego je evo sa 47 godina nepogresivo bio lakmus za ljude oko mene. Ko god ga je nesto hejtao ispostavilo se kroz vreme da je los covek. Da je sujetan, ogranicen, tasht. Pogresan na rane nacine. Sklon da ukanali i sebe i okruzenje. Da izda, izneveri... Jednom recju glup za srce. Ko god ga je gotivio pokazao se solidnim i postojanim kroz vreme. To je ta magija Balasevicevog pristupa poeziji, muzici, zivotu, ljudima. Time su natopljene njegove pesme. I zato decenijama i decenijama tinjaju u dubini srca i greju, smeju, raduju. Svaka cast i Frajlama. Nisu taj kalibar ali ova pesma je lepa zahvalnost velikom coveku i dasi.
47 godina imam. od 1884 sam pratio i slusao Balasevica. Povremeno. Zadnjih desetak godina ponajmanje. Kad je umro 12 dana non stop 24h dnevno sam odslusao sve iznova i iznova.I tu i tamo neka suza. Ne od tuge. Od spoznaje da jedan citav zivot (moj) je bio protkan njegovim stihovima. I ne samo to nego je evo sa 47 godina nepogresivo bio lakmus za ljude oko mene. Ko god ga je nesto hejtao ispostavilo se kroz vreme da je los covek. Da je sujetan, ogranicen, tasht. Pogresan na rane nacine. Sklon da ukanali i sebe i okruzenje. Da izda, izneveri... Jednom recju glup za srce. Ko god ga je gotivio pokazao se solidnim i postojanim kroz vreme. To je ta magija Balasevicevog pristupa poeziji, muzici, zivotu, ljudima. Time su natopljene njegove pesme. I zato decenijama i decenijama tinjaju u dubini srca i greju, smeju, raduju. Svaka cast i Frajlama. Nisu taj kalibar ali ova pesma je lepa zahvalnost velikom coveku i dasi.
Prvo nisam hteo da kliknem i poslusam ovu pesmu... Pomislih, ne moze to biti nista zanimljivo... Ali onda mi je opet iskocio link i rekoh... ajde da poslusam... I drago mi je da jesam! Pesma je bas u Djoletovom maniru... Tuzno vesela... Melodicna... Dinamicna... Lako pamtljiva... Svaka cast dame!
Mislim da ne treba pokušavati.
Sve pjesme Đoletu od njegovih fanova će biti ovakve, kao sklepane od njegovih od njegovih stihova, pokušaj kopiranja njegovog stila i pjesama.
A to ispadne bezveze, loša kopija.
Kao kad mala djeca sastavljaju Lego kocke.
Samo Đole može da napravi, otpjeva Đoletovu pjesmu i da pomiri svoje stihove.
Ne treba pokušavati. Nema potrebe.
Ostavio nam je dovoljno pjesama koje će nas sjećati na njega.
To je kao da poklonite nekom knjigu, a on vama poklonio biblioteku.
Nesprno Đole je bio genije zabavaljač.I to je kraj.A srbi nemaju razloga da ga posmrtno hvale,jer se đole za života sprdao sa srbima.On je pro hrvatski orijentisan.Uostalom tamo mu je i kapital.
Nesprno Đole je bio genije zabavaljač.I to je kraj.A srbi nemaju razloga da ga posmrtno hvale,jer se đole za života sprdao sa srbima.On je pro hrvatski orijentisan.Uostalom tamo mu je i kapital.
47 godina imam. od 1884 sam pratio i slusao Balasevica. Povremeno. Zadnjih desetak godina ponajmanje. Kad je umro 12 dana non stop 24h dnevno sam odslusao sve iznova i iznova.I tu i tamo neka suza. Ne od tuge. Od spoznaje da jedan citav zivot (moj) je bio protkan njegovim stihovima. I ne samo to nego je evo sa 47 godina nepogresivo bio lakmus za ljude oko mene. Ko god ga je nesto hejtao ispostavilo se kroz vreme da je los covek. Da je sujetan, ogranicen, tasht. Pogresan na rane nacine. Sklon da ukanali i sebe i okruzenje. Da izda, izneveri... Jednom recju glup za srce. Ko god ga je gotivio pokazao se solidnim i postojanim kroz vreme. To je ta magija Balasevicevog pristupa poeziji, muzici, zivotu, ljudima. Time su natopljene njegove pesme. I zato decenijama i decenijama tinjaju u dubini srca i greju, smeju, raduju. Svaka cast i Frajlama. Nisu taj kalibar ali ova pesma je lepa zahvalnost velikom coveku i dasi.
Prvo nisam hteo da kliknem i poslusam ovu pesmu... Pomislih, ne moze to biti nista zanimljivo... Ali onda mi je opet iskocio link i rekoh... ajde da poslusam... I drago mi je da jesam! Pesma je bas u Djoletovom maniru... Tuzno vesela... Melodicna... Dinamicna... Lako pamtljiva... Svaka cast dame!
Mislim da ne treba pokušavati.
Sve pjesme Đoletu od njegovih fanova će biti ovakve, kao sklepane od njegovih od njegovih stihova, pokušaj kopiranja njegovog stila i pjesama.
A to ispadne bezveze, loša kopija.
Kao kad mala djeca sastavljaju Lego kocke.
Samo Đole može da napravi, otpjeva Đoletovu pjesmu i da pomiri svoje stihove.
Ne treba pokušavati. Nema potrebe.
Ostavio nam je dovoljno pjesama koje će nas sjećati na njega.
To je kao da poklonite nekom knjigu, a on vama poklonio biblioteku.
IMAGE SOURCE
20 Komentari
Sortiraj po: