Ruska "pirana" raznela "abramsa": Gde su pogrešili? VIDEO

Jedinice ruske vojske raspoređene u zoni SVO su 26. februara uništile prvi osnovni borbeni tenk M1A1 "abrams", američke proizvodnje, koji su ukrajinske snage koristile u borbama na Avdejevskom pravcu.

Ubrzo se pojavio i snimak "abramsa" u plamenu, kao i informacija da su tenk uništili pripadnici 15. motorizovane brigade i to upotrebom malogabaritnog FPV (First person view) drona, a potom i ručnim raketnim bacačem, preneo je Kurir.

Dva dana nakon ovog događaja, pojavile su se informacije da su ruski borci tokom uništavanja američkog oklopnjaka koristili FPV dron poznat po nadimku "pirana", a ovo je potvrdio predstavnik "Simbirskog konstruktorskog biroa", kompanije koja proizvodi ove letelice.

"Ovu informaciju dobio sam od klijenta koji mi je poslao prepisku sa komandantom bataljona posade koja je pogodila tenk. Rekli su da je u pitanju naša "pirana", a onda se ova informacija pojavila u vestima i na telegram kanalima sa snimcima 'abramsa' u plamenu", rekao je predstavnik biroa.

Šta je "pirana"?

"Pirana" zapravo predstavlja naziv za čitavu porodicu FPV dronova, a kako je kasnije otkriveno, za uništavanje američkog tenka korišćena je verzija "pirana-10". Ovaj dron ima nosivost do 4,5 kilograma, što znači da može nositi projektil sa tandem kumulativnom bojevom glavom PG-7VR, ručnog bacača RPG-7, a pod maksimalnim opterećenjem može preći osam do deset kilometara.

Probojnost ovog projektila je oko 600 mm za homogeni oklop od čelika iza reaktivnih ploča, što znači da je i više nego dovoljno da probije krovni oklop bilo kog savremenog tenka.

Pored tandem-kumulativne, "pirana-10" može biti naoružana i lakšim projektilom sa kumulativnom bojevom glavom, poput PG-7VL, pa je dolet u ovom slučaju 12-15 km u zavisnosti od vremenskih uslova i eventualnog ometanja.

Maksimalna brzina drona je oko 140 km/č, a tokom čitavog leta i trenutka udara operater posmatra i usmerava kretanje na osnovu video snimka koji se sa drona do upravljačkog uređaja prenosi u realnom vremenu. Cena pojedinačne "pirane" je oko 50.000 rubalja, odnosno oko 500 dolara.

Karakteristike ukrajinskih "abramsa"

Kao što je već poznato, SAD su ukrajinskoj vojsci isporučile verziju M1A1 SA (Situational awareness, situaciona svest), koja je nastala 2006. godine nadogradnjom osnovnih verzija radi povećanja njihovih borbenih sposobnosti, odnosno prilagođavanja potrebama tadašnjih sukoba, a cena pojedinačnog tenka danas košta oko 10 miliona dolara.

Najznačajnije poboljšanje "SA" verzije ogleda se u instaliranju elektronskih uređaja za osmatranje bojišta, digitalnim mapama i indikatorima za označavanje prijateljskih i neprijateljskih snaga, savremenijim sistemom za upravljanje vatrom i označivačima koji služe za obeležavanje udaljenih ciljeva za artiljeriju.

Što se tiče oklopa, kupola M1A1 SA izrađena je od veoma izdržljive i guste mešavine materijala, u kojoj se nalazi sloj od osiromašenog uranijuma, koji ima gustinu 2,5 puta veću od običnog čelika koji se najčešće koristi pri izradi oklopnih vozila.

Ipak, zbog politike SAD o zabrani izvoza oklopa sa osiromašenim uranijumom, sa tenkova namenjenih Ukrajini su skinuti ovi slojevi, zbog čega "abramsi" u zoni SVO imaju znatno manji nivo zaštite. Zbog toga su ukrajinski tenkisti bili primorani da na svoja američka vozila postave neki vid dodatne zaštite kao što su: eksplozivno-reaktivni oklop, nadstrešnica za zaštitu od dronova, tj. napada "odozgo" ili rešetkasti oklop za zaštitu vitalnih delova tenka od projektila sa visoko-eksplozivnim punjenjem.

Imajući u vidu da je M1A1 SA sam po sebi težak 61 tonu, ukrajinska vojska nije mogla da ugradi sve navedene komponente, pa su se posade opredelile za prvu, a kasnije će se ispostaviti veoma lošu opciju. Tako su tenkisti na "abramse" postavili dodatan oklop u vidu ARAT-1 (Abrams Reactive Armour Tiles), poznat i kao M-19, koji se sastoji od eksplozivno-reaktivnih ploča namenjenih za zaštitu bočnih strana trupa i gornje polovine gusenica od raketa sa tandem-kumulativnim bojevim glavama.

Gde su ukrajinski tenkisti pogrešili?

Prva stvar koja zapada za oko jeste da ni posle dve godine trajanja SVO i na hiljade tenkova i drugih oklopnih vozila uništenih malogabaritnim FPV dronovima i dalje postoje slučajevi u kojima neprijateljske jedinice ne ugrađuju nadstrešnice koje, iako ne garantuju stoprocentnu zaštitu, ipak mogu sprečiti proboj krovnog dela i uništavanje vozila.

Još veću konfuziju oko opredeljivanja ukrajinskih tenkista za reaktivni oklop, umesto za krovnu zaštitu, stvara i sam dizajn američkog tenka, tačnije njegov unutrašnji raspored. Naime, sva municija se kod "abramsa" nalazi u zadnjem delu kupole - specijalno zaštićenom odeljku za municiju sa tzv. "blou aut" panelima. U pitanju su ploče koje se nalaze na vrhu ovog odeljka, namerno oslabljene da bi u slučaju pogotka u zadnji deo kupole i detonacije municije usmerile eksploziju ka gore i zaštitile ostatak tenka i posadu od iste.

Međutim, iako su se do sada pokazale kao korisno sredstvo za zaštitu života članova posade, u slučaju da dođe do detonacije municije može doći do topljenja pregrade i širenja vatre na pogonski sklop, nakon čega tenk postaje imobilisan i laka meta za protivnika, što su ruski borci sigurno imali na umu.

Takođe, postoji i opcija da se vatra izazvana sekundarnim detonacijama kasnije proširi na ostale delove tenka, poput odeljka za posadu, što se upravo i dogodilo sa "abramsom" ukrajinske vojske. Zbog toga bi ugradnja nadstrešnice zapravo bilo odlično rešenje, sa obzirom na učestalost napada dronovima na tenkove i druga oklopna vozila.

Vatra iz odeljka za municiju se proširila i na zadnji deo vozila gde se nalazi motor, što znači da je verovatno došlo do bušenja rezervoara, nakon čega je iscurilo i zapalilo se preostalo gorivo, a primetno je da dim kulja i iz otvora za ulazak i izlazak članova posade. Sudbina posade i dalje nije poznata, pa dok otvorena vratanca ukazuju na to da su tenkisti uspeli da se izvuku, dim koji dolazi iz odeljka za posadu sugeriše da se požar proširio i možda zahvatio druge komponente u ovom delu, zbog čega je malo verovatno da "abrams" može biti izvučen i popravljen.

Stoga se može zaključiti da ovakvo rešenje u dizajnu tenka, izabrano u skladu sa američkom doktrinom da oklopne jedinice treba da obavljaju zadatke samo kada im je obezbeđena vazdušna nadmoć, postaje gotovo beskorisno u sukobu poput SVO, naročito zbog ruske vazdušne nadmoći i ogromne količine dronova svih vrsta. Što se tiče nadstrešnice, odnosno izostanka iste na "abramsima", postoji velika verovatnoća da je ukrajinska vojska dobila naređenje od svojih američkih saveznika da bi takva konstrukcija naružila imidž njihovih proizvođača, koji ih predstavljaju kao "najbolje zaštićene tenkove na svetu".

Ovome u prilog govori i potez pojedinih društvenih mreža da onemoguće postavljanje snimaka i slika "abramsa" u plamenu na svojim platformama, jer kako kažu "nanosi štetu korporativnoj reputaciji proizvođača". Šta god da se krije iza odluke ukrajinske vojske, ono što je sigurno jeste da su ruski borci još jednom pokazali da zapadni tenkovi i nisu baš najotpornija oklopna vozila na svetu.