Komesar zna da puca

Izvor: Zorica Zariæ

Sreda, 26.02.2003.

11:25

Default images

Početak - rođen je 24. avgusta 1960. u Splitu. Otac bio vojno lice, majka domaćica. Sudeći po sinovljevom, ne baš tipičnom imenu (po planini u Bosni), neko u porodici je veliki ljubitelj prirodnih lepota Titove Jugoslavije...

Detinjstvo - nije gledao "Veliko plavetnilo" - nije ni bilo potrebe, sam je istraži(va)o lepote Jadrana.

Verska opredeljenost - nije se javno izjašnjavao, ali činjenica je da je, kao većina Jugoslovena, rastao u komunističkoj porodici (ima pretpostavki i da je ime dobio po narodnom heroju Momčilu Popoviću - Ozrenu).

Nacionalnost - Srbin. Kad su ga novinari "Fokusa" 1996, kad je nagrađen nagradom "Albert Švajcer", Škole javnog zdravstva na Harvardu (Nedim Jaganjac iz Bosne i dr Tošić nagrađeni su zbog ostvarivanja težnji samog dr Švajcera pod motom "Neka tvoj život bude najbolja potvrda onome što činiš"), na pitanje da li će se vratiti u Jugoslaviju, odnosno Srbiju, rekao je: "Naravno. Pa, nemoguće bi bilo da to ne učinim!"

Tada je i opisao sunarodnike: "Radeći na lokalnom nivou, naučio sam lekciju. Mogu da menjam stvari, ali ne i ljude. Oni su takvi kakvi jesu, sa svojim kulturama, specifičnim pogledima na život, specijalnim društvenim okruženjima, ekonomskim sistemima. Naučio sam da delam u skladu sa svim tim osobinama, da ih sve negde pomirim..."

Obrazovanje - Medicinski fakultet završio je u Beogradu, a u Melburnu je diplomirao i ekonomiju zdravstva. Na Bostonu i Harvardu magistrirao je javno zdravstvo (1996). Ima diplomu stručnjaka za akupunkturu (Peking 1987).

Karijera - ovaj lekar sa zaista bogatom karijerom i mnogo titula iz oblasti zdravstva - klinički lekar (Kolombo, 1986/87.); urgentna medicina i endokrinologija (Džersi, 1988; London, 1988/89.); - uoči sloma Jugoslavije i rata radio je na dva radna mesta. Na Neurološkoj klinici u Beogradu od 1990, i u privatnoj klinici, od 1989. godine.

"S ovu stranu fronta", kako sam kaže, ali ne i dovoljno daleko od rata i ranjenika. Brinuo je o mnogima koji su na Neurološku kliniku stizali sa ratišta, sa stvarnim povredama, ali i građanima Srbije (koja zvanično nije bila u ratu) koji su oboleli od raznih ratnih i postratnih trauma. Tada je i shvatio da mora nešto da uradi kako bi što efikasnije pomogao svima, i na pamet mu je pala ideja o javnom zdravstvu, to jest, briga o pacijentima na višem nivou, za šta je, nedugo kasnije, i nagrađen...

U međuvremenu, ukazala mu se prilika da širi vidike po Australiji, Kini, Šri Lanci, Velikoj Britaniji, a o Bosni, Makedoniji i eks Jugoslaviji da se i ne govori. Rado će reći da je osnivač agencije "2PRO4" za stručnu pomoć stranim delegacijama u SRJ, da je bio planer javnog zdravstva za Aboridžine, kao i konsultant Svetske banke za finansiranje zdravstva u Sarajevu, potom, isto to i za Makedoniju, i, na kraju, i za Republiku Srpsku. Ono što ne spominje i što javnost praktično nije ni znala, jeste podatak da je dve godine savetovao bivšeg srpskog ministra zdravlja dr Obrena Joksimovića...

Stranački angažman - nije član nijedne stranke, ali je imao priliku da iskusi razne političke igrarije na sopstvenoj koži - dok je bio savetnik u Ministarstvu zdravlja...

Zanimljivosti - novi saradnici kažu da je veoma sličan bivšem komesaru u jednoj stvari - veoma je ljubazan prema njima. Vele i da je učtiv, da pleni šarmom, i da ima stila u svemu što radi, pa i u oblačenju. Da li će ljubaznost biti i jedina sličnost s prethodnicom, ostaje da se vidi, mada neki već kažu da je Đinđićevom timu stiglo pojačanje u vidu još jednog Bože Derikože (u kontekstu vrednoće i menadžerskog pristupa radu).

"Jedan od najtežih problema izbeglica je siromaštvo koje teže pogađa lokalno stanovništvo. Svet je sklon da ceo kompleks izbegličkih problema svrsta u kategoriju postraumatskog sindroma, a taj pristup, recimo uslovno, kulturološkog obrasca zapadne civilizacije, sudara se ponekad s lokalnim obrascima ponašanja."

Ako nije u menadžerstvu do guše, energiju troši u veslanju. Osvojio je četvrto mesto (1978.), peto (1977.) i dvanaesto (1976.). Gospodin komesar zna i da puca, bio je četvrti na Prvenstvu Jugoslavije u gađanju iz pištolja (1980.). A kad mu svega dođe preko glave, ukrca se na jahtu i kao iskusan jedriličar krene i preko okeana, bez brige o vizama, jer ima državljanstvo Australije i Irske (još jedan na vlasti sa više pasoša)...

Živi na Banovom brdu i trenutno smišlja novu strategiju za izbeglice, o čijim interesima su ranije brinuli Brana Crnčević, Buba Morina i, naravno, upravo smenjena kćer pokojnog Jovana Raškovića, dr Sanda Rašković-Ivić.

Oženjen je Irkinjom iz Belfasta, imaju Taru (8) i Luku (6).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: