Godišnjica ubistva rezervista JNA

Pripadnici MUP-a i Zbora narodne garde Hrvatske u Karlovcu su, ispred mosta na Korani, 21. septembra 1991. godine, zaustavili dva vojna kamiona u kojima su se iz kasarne "Mekušje" u kasarnu "Logorište" prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, a koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje.

Po predaji, grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovodjena je pešice preko Koranskog mosta.

Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i počeli "krvavi pir" nad njima i trinaestorica su likvidirana.

Od četvorice preživelih trojica su se, među njima i jedan sa teškim povredama, spasili skokom sa mosta, dok se četvrti u toku noći sa teškim povredama iskobeljao ispod mrtvih saboraca.

Za ovaj zločin, pod pritiskom međunarodne zajednice, Okružno tužilaštvo u Karlovcu u maju 1992. podiglo je optužnicu protiv Mihajla Hrastova, pripadnika "posebne jedinice Policijske uprave Karlovac" zbog krivičnog dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava - protivpravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja.

Županijski sud u Karlovcu je tri puta - 1993, 2002. i 2007. godine optuženog oslobađao optužbe "zbog postupanja u nužnoj odbrani", dok ga je Vrhovni sud Hrvatske tri puta proglašavao krivim i osuđivao na kazne zatvora.

Prvi put ga je maja 2009. u drugom stepenu osudio na osam godina, drugi put novembra 2009. u trećem stepenu na sedam godina i treći put 7. septembra ove godine na četiri godine, iako je za ovo delo zaprećena minimalna kazna od 10 godina zatvora.

Do ponovljenog suđenja pred VSH došlo je nakon što je Ustavni sud Hrvatske (USH) svojom dubioznom presudom 2010. ukinuo njegovu treću i jedinu pravosnažnu presudu zbog toga što nije javno objavljena, iako je optuženom pismeno uručena dan kasnije, podseća "Veritas".

Od "priznanja" da je sam likvidirao 13-oricu pripadnika JNA, Hrastov je napredovao u službi i dobijao prizananja, pa ga je 1995. povodom Dana državnosti "za junački čin u ratu" odlikovao tadašnji vrhovni komadant oružanih snaga i predsednik Franjo Tuđman "Redom Nikole Šubića Zrinskog".

Karlovačka županija mu je 1996. dodelila "posebno priznanje kao jednom od šestorice zaslužnih gradjana", a nosilac je i mnogih drugih visokih državnih odličja - Spomenice Domovinskog rata, Medalje za "Oluju", Spomenice Domovinske zahvalnosti.

"Iako smo navikli od hrvatskih sudova da u suđenjima za ratne zločine koriste dvostruke standarde - jedne daleko strože kada sude Srbima, a druge daleko blaže kada sude pripadnicima sopstvenih oružanih snaga, ovakva presuda je sramotna za hrvatsko pravosuđe i ponižavajuća za žrtve i njihove porodice", ističe Dokumentaciono informativni centar "Veritas".

Nadležno tužilaštvo se, kako navodi "Veritas" ne oglašava o pitanju proširenja optužbe na ostale izvršioce i naredbodavce ovog, jednog od prvih ratnih zločina u ratu od 1991. do 1995. nad pripadnicima JNA, tada jedine legitimne vojske u SFRJ u čijem sastavu je formalno pravno još uvek bila i Hrvatska.

Hrastov je posle donošenja odluke USH nakon kraćeg boravka u zatvoru pušten na slobodu na kojoj se nalazi i nakon objavljivanja najnovije presude.

Iako ni ova poslednja presuda još nije pravosnažna, a obe su stranke najavile i žalbe protiv nje, ovaj proces je već sada u regionu apsolutni rekorder po dužini aktivnog trajanja jednog krivičnog sudskog procesa za ratne zločine.

Pred Opštinskim sudom u Karlovcu vodi se parnični postupak po tužbi preživelih i porodica likvidiranih protiv države Hrvatske za naknadu štete koji čeka pravosnažnost pomenutog krivičnog postupka.

"Ova maratonska, u većem delu i farsična, suđenja pokazuju da hrvatska država još nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti, a to ne doprinosi utvrđivanju istine i pomirenju, a ponajmanje pravdi za žrtve", zaključuje "Veritas".